Draga dječice, sigurno se sjećate poštenog kralja Ciprijana, poznatog po svojoj dobroti i velikodušnosti. Mladi kralj pravedno je vladao svojim kraljevstvom i uvijek se s ljubavlju i poniznošću brinuo za svoj narod. Bio je ljubazan ne samo prema ljudima već i životinjama.
S ljubavlju im se divio i im je pomagao, možda ih i počastio. Bile to ptičice koje bi doletjele u posjet ili zečići koji su dojurili u kraljevsko dvorište puno zelenila, svi su bili dobrodošli. Jedino što je zgodnom mladom kralju nedostajalo bila je prava ljubav.
Sanjao je da će jednoga dana upoznati djevojku koja će ga voljeti zbog njegova dobrog srca, a ne zbog bogatstva koje ima. Želio je nekoga tko bi se brinuo za njegovo kraljevstvo s ljubavlju, kao prava kraljica. Nije to bilo lako. Svaka djevojka koju je upoznao željela je samo bogatstvo. Jednoga dana, međutim, kralj je otišao jahati u obližnju šumu, gdje je naišao na ozlijeđenu srnu. Htio joj je pomoći, ali jedan od njegovih vitezova je srnu ustrijelio. Mora da je osjećao da je kralj u opasnosti, iako to nije bila istina. Kralj Ciprijan, nesretan zbog onoga što se dogodilo, pao je na koljena i zamolio srnu za oprost. Njegova je suza čudesno ozdravila srnu. I ne samo to! Srna je skočila, pobjegla u gustu šumu i vratila se s lijepom mladom djevojkom.
“Ja sam Hana i živim u ovoj šumi sa životinjama!”, rekla je djevojka šarmantnim glasom. Kralj se približio, očaran njezinom ljepotom. Njezina duga plava kosa, koja je padala sve do struka, i plave oči, sjajne poput najčišćeg jezera, potpuno su ga obuzele.
“Ja sam Ciprijan”, reče kralj.
“Znam tko si, pratim te već dugo, uz pomoć mojih vjernih prijatelja životinja,” rekla je Hana s osmjehom. „Došla sam ti se zahvaliti što si spasio moju prijateljicu srnu!“ dodala je veselo.
„Rado sam pomogao!“ odgovori kralj Ciprijan, pomalo stidljivo
Kralj je tada predložio Hani da pođe s njim u jahanje. Plavokosa djevojka je pristala i uz pomoć kraljevih vitezova popela se na konja. Ciprijan i Hana jahali su satima. Društvo su im pravili ne samo vitezovi, već i druge vesele životinje. Ciprijan i Hana razgovarali su kao da se poznaju godinama. Jahali su šumom i livadom sve dok nisu stigli pred vrata Ciprijanovog dvorca. Ciprijan je sjahao i pomogao Hani da siđe s konja, a ona mu je uzvratila prekrasan osmijeh.
„Hvala na prekrasnoj vožnji! Imaš najčišće srce! Pomažeš svima, i ljudima i životinjama!“, rekla mu je Hana.
Možda već možete naslutiti šta se dogodilo. Hana i Ciprijan su se zaljubili. Svaki slobodan trenutak provodili su zajedno, bilo šetajući kroz kraljevske vrtove ili šume. Kasnije je uslijedilo veliko, veselo vjenčanje na koje je kralj pozvao ne samo cijeli narod već ii životinje. Ipak su mu one pomogle pronaći pravu ljubav.
