Tog dana je zeko Bing mnogo sati pošao proljetno cvijeće brati.
Nakon teške zime konačno je stiglo proljeće. Zeko Bing trčao je u čizmama po ostacima otopljenog snijega i veselo skakao u lokve. Flop ga je promatrao sa zanimanjem, uživajući u toplom suncu.
“Flop, vidi! Ovo je tako lijep cvijet,” povikao je Bing, pokazujući na grozd malih bijelih cvjetova u travi.
“To su visibabe”, rekao je Flop.
“Visibabe? Kako su one dobile ime?” upitao je Bing znatiželjno.
“Vjerojatno zato što podsjećaju na pogrbljene starice.”
“Oh, pogledaj, tu je još jedna visibaba. I mnogo je veća”, otrčao je Bing dalje u vrt.
“To nije visibaba nego drijemovac. Vidiš? Ima veći cvijet i više sliči blijedom zvončiću.”
Bing je sa zanimanjem promotrio cvijet.
“Hajdemo potražiti još cvijeća”, odlučio je Bing i istrčao iz vrta na livadu.
“U redu, Bing, ali uspori da mogu držati korak s tobom”, doviknuo je Flop za njim.
Na putu do livade Bing je vidio Sulu kako sjedi na zemlji i plače pored hrpe snijega.
“Zdravo Sula. Što ti se dogodilo?” upita Bing.
Sula je pokazala na hrpu snijega. Bing je tek sada primijetio da iz njega viri mrkva, a malo dalje na tlu u travi leži lonac.
“Je li to bio tvoj snjegović?” upita Bing.
Sula je samo kimnula i nastavila plakati. Bingu je bilo žao Sule. Napravila je tako dobrog snjegovića i voljela se igrati s njim svaki dan. A sada je snjegović nestao.
“Flop, možeš li popraviti Sulinog snjegovića?”
“Oh, Bing, nema više snijega kojim bi se mogao popraviti. Snijeg se pretvara u vodu na vrućini. Otopi se u proljeće i ponovno pada zimi”, objasnio je Flop.
“Tako mi je žao, Sula. To se ne može popraviti.”
Odjednom, Bing je dobio ideju kako razveseliti Sulu.
“Znaš, proljeće možda otapa naše snjegoviće, ali zauzvrat iz zemlje čupa najljepše cvijeće koje sam ikad vidio. Bijelo je kao snijeg!” Bing je prštao od uzbuđenja.
Sula više nije plakala i radoznalo je slušala Binga.
“Dođi, pokazat ću ti gdje rastu.”
Bing i Sula došli su na livadu. Bing je odmah pokazao Suli visibabe i drijemovce. Sula je jako voljela cvijeće, a ovo joj se jako sviđalo.
“Prekrasni su, Bing. Podsjećaju me na snijeg, koji volim. Uopće mi ne smeta što se moj snjegović otopio. Sigurna sam da će umjesto njega izrasti ovako lijepo cvijeće.”
U nekoliko dana nije bilo ni traga snijegu. Bing se upravo ljuljao na ljuljački kad mu je dotrčala Sula.
“Bing! Ovo moraš vidjeti! Umjesto snjegovića, u mom je vrtu izraslo cijelo polje šarenog cvijeća!”
Bing se odmah prestao ljuljati i krenuo za Sulom. I doista, mjesto na kojem je prije nekoliko dana stajao snjegović vrvjelo je šarenim cvijećem. Bilo je prekrasno, žuto, ljubičasto, bijelo i crveno.
“Joj, drijemovci su šareni, Flop?” pitao se Bing.
“To su krokusi”, rekao je Flop, smiješeći se.
“Proljeće je prekrasno”, uzdahnula je Sula gledajući šareno cvijeće s ljubavlju u očima.
Bing se vratio na igralište gdje ga je čekao Pando.
“Kasniš, Bing.”
“Kasnim, Pando, oprosti.”
“U redu je”, reče Pando. “Reci mi, što te zadržalo tako kasno?”
“Jednog dana nakon ručka igrao sam se u lokvama. I našao sam proljetno cvijeće, visibabe i drijemovce. Ali onda sam sreo Sulu. Bila je jako tužna jer joj se snjegović otopio. Pa sam joj pokazao cvijeće kako bi imala zbog čega biti sretna. A danas mi je došla pokazati da je umjesto snjegovića u njenom vrtu raslo cvijeće, šareni krokusi.”
“Proljeće je prekrasno. Volim sve jarke boje”, rekao je Pando, a dva prijatelja su se otišla ljuljati na ljuljačkama.
