Tamo gdje puše lagani vjetrić, boji se zubarice mali zečić.
Zeko Bing sakrio se ispod klupe i ni pod koju cijenu nije htio izaći. Jutros za vrijeme doručka zagrizao je mrkvu i od toga ga je zabolio zub. Flop mu je rekao da mora ići zubarici. Ali Bing se zubarice jako, jako bojao.
“Bing, hajde. Moramo ići”, prekorio ga je Flop.
“Jako se bojim, Flop. Ne želim ići zubarici.”
“Znam da se bojiš, Bing. Ali zubarica će ti pomoći.”
Ali Bing je i dalje drhtao u svom skrovištu.
Srećom, prolazila je Sula.
“Bok, Flop. Hej, vi se igrate skrivača?”
“Bok, Sula. Ne, ne igramo se skrivača”, objasnio je Flop. “Bing ima zubobolju i boji se otići zubarici.”
Sula je kleknula pored klupe tako da je bila tik do Binga.
“Bing, već sam bila kod zubarice. Vjeruj mi, stvarno se ne trebaš bojati. Jako je draga.”
“Ali mene boli. Uopće ne želim da mi dira zub”, cvilio je Bing.
“Ona će to srediti da ne boli”, objasni mu Sula.
“Što ako će boljeti još više?”
“Zar toliko boli?” upita Sula.
“Hmmm.”
“Onda ne može biti gore, zar ne?” Sula se nasmiješila.
Bing se malo nasmijao i izvukao se ispod klupe.
“Pretpostavljam da si u pravu. Ne može biti gore. Ali još uvijek se bojim.”
“Ići ću s tobom i držati te za ruku cijelo vrijeme,” obećala mu je Sula i zajedno su krenuli kod zubarice.
Do poslijepodneva je zec Bing trčao po livadi, skakućući gore-dolje od radosti.
“Zdravo Bing”, pozdravio ga je Pando. “Vidim da te zub više ne boli.”
“Zdravo, Pando. Ne boli me. Išao sam kod zubarice i popravila mi ga je. U početku sam se bojao, ali kad je prošlo shvatio sam da sam se zapravo uzalud bojao. Neću se više bojati. Sada mogu opet žvakati mrkvu.”
“To su dobre vijesti, Bing. Proslavit ćemo uz sladoled, može?” predloži Pando.
“Da, da!”
I tako je zub spašen, a Bing i njegovi prijatelji proveli su vrlo lijepo poslijepodne.
