Bio je jednom jedan otok u dalekoj zemlji. Oko njega samo more nadaleko. Njegovi su valovi udarali o stijene koje su se uzdizale s jedne strane otoka. S druge strane nalazila se plaža. Voda je bila jako duboko ispod stijena i u toj dubini je bilo sve puno života. Morski psi su tamo imali dom.
U morskim dubinama i u valovima voljeli su se utrkivati. Sakrili bi se u stijene i plivali između valova. Na otoku je također živjelo nekoliko ljudi. Išli su na plažu kupati se, ali nitko se nikada nije približio drugoj strani otoka. Svi stanovnici otoka bojali su se morskih pasa. Ali jednog dana dogodilo se nešto što im je promijenilo mišljenje.
Na otoku je živio i jedan dječak. Zvao se Lukas. Volio je ići na kupanje i cijele bi dane provodio na plaži. Imao je dužu kosu koja mu je padala u oči, a budući da je živio na otoku, bio je jako preplanuo. Odmalena je živio na otoku pa je dobro znao gdje se smije igrati, a da ne smije u zaljev morskih pasa. Roditelji su mu uvijek govorili da su morski psi opasni.
Jednog je dana puhao jak vjetar pa je Lukas umjesto plivanja odlučio pustiti papirnatog zmaja. Sam ga je oblikovao i zalijepio s tatom. Lukas je trčao plažom uživajući u vjetru koji mu je lijepo dizao zmaja. Odjednom je vjetar pojačao i zmaj je počeo letjeti vrlo visoko. Uzica za koju je bio vezan počela je pucati. Lukas ga je pokušao zadržati, no vjetar je bio jači, uzica mu je iskliznula iz ruke i zmaja je odnio vjetar.
Lukas je potrčao za njim. Nije gledao kamo trči, samo je pratio svog zmaja. Trčao je za njim sve dalje i dalje dok se nije zaustavio na rubu litice. Stajao je na stijeni i gledao dolje. Sve što je mogao vidjeti u vodi ispod sebe bile su peraje morskih pasa. Pokušao je održati ravnotežu, ali nije mu baš polazilo za rukom. I dalje se naginjao i vjetar mu nije puno pomagao. Okrenuo se za svojim zmajem, vjetar je zapuhao i Lukas se nagnuo. Pao je u duboku vodu među morske pse.
Lukas je znao dobro plivati, ali kad je vidio te velike ribe s velikim perajama kako plivaju oko njega, uplašio se. Počeo je udarati i mlatiti što je jače mogao, ali valovi su bili jaki, a i struja u zaljevu. Odjednom ga je voda odnijela dalje od obale.
Osjetio je pritisak na nogu. Netko se očešao o njega. Zatim je u trenutku osjetio isto oko struka. Netko je proletio pored njega. Bili su to morski psi. Bili su tako blizu da su ga dodirivali. Lukas je počeo dozivati: “Ne, molim vas! Nemojte me ozlijediti!” I pritom se trudio plivati i ne potonuti. Ali tada se dogodilo nešto nevjerojatno.
Jedan od morskih pasa ga je podigao i polako otplivao s njim do stijene. U pomoć mu je priskočio još jedan morski pas. Lukas je osjetio kako ga pažljivo nose po površini i pomiču prema obali. Morski psi su ga nježno izgurali iz vode na sigurno kopno. Lukas je obrisao vodu iz očiju i tek sada shvatio da su ga morski psi zapravo spasili. Više ih se nije bojao. Mogli su ga povrijediti, ali nisu.
Polako je ispružio ruku u more i čekao da vidi hoće li doći da se pozdrave. I došli su. Ista dvojica koji su mu pomagali doplivali su. Oprezno su prišli i pustili Lukasa da ih pomazi. “Niste valjda zli?” upitao je Lukas. Morski su se psi migoljili postrance kao da mu odgovaraju. Stalno su mu se pokazivali s jedne strane. Pokazivali su mu peraju koja je bila čudno savijena.
Čim je Lukas došao kući, tražio je u svim knjigama što su mu morski psi htjeli pokazati. Zašto su htjeli da vidi peraju? Napokon je u jednoj knjizi pročitao da morski psi s ovom perajom nisu opasni. Čak su miroljubivi i posebno pametni. Čovjeka ne bi povrijedili.
Lukas je sve ispričao roditeljima. Isprva su se bojali. No tada im je Lukas pokazao što je naučio iz knjige o morskim psima koji žive u njihovom zaljevu. Roditelji ih se više nisu bojali. S Lukasom su čak išli na grebene plivati s morskim psima.
I Lukas i njegovi roditelji shvatili su da prije nego što nekoga osude kao zlog, prvo moraju saznati što je istina. U početku nitko nije volio morske pse. Ljudi su ih se bojali jer su jednostavno bili morski psi. Sve dok Lukas nije saznao da i među morskim psima ima miroljubivih. I bio je jako sretan zbog toga.
