Jednom davno, davno, u velikom dvorcu živjela je zla kraljica, vještica Zelda. Kraljica Zelda je znala sve vrste magije, i zato je vladala cijelim dvorcem. Svi su se bojali njezine magije.
Bojali su se njezine moći, bojali se da bi ih mogla pretvoriti u nešto, pa su je svi slušali. Svaku je vojsku kraljičina moć porazila, pa joj se nitko nije usudio suprotstaviti. Njezina je magija bila moćna.
Imala je kćer, prelijepu princezu Juliju, koja je srce imala na pravom mjestu. Lijepa Julija ne samo što je svake godine postajala sve ljepša, nego je stekla i sposobnost čaranja. Bila je dobra djevojčica, uvijek je svima pomagala i uvijek je bila nasmijana. Svi ostali u dvorcu voljeli su malu princezu, osim njezine majke Zelde, koja joj je zavidjela na ljepoti i moći. Malena Julija naučila je čarati i svaki vrt u dvorcu pretvorila u prekrasnu livadu punu cvijeća. Vještica Zelda jako se bojala dana kada će njezina kći Julija dobiti moć koju je ona imala, pa je odlučila da to mora spriječiti. I učinila je upravo to!
Jednog dana, mala princeza je nestala. Po dvorcu i okolici pričalo se da je kraljica Zelda začarala svoju lijepu kćer Juliju jer je bila ljepša, a možda i moćnija od nje. Ali mladu, lijepu Juliju godinama nitko nije vidio. Princezine livade pune cvijeća brzo su se pretvorile u suhu travu. Sve je u dvorcu bilo mračno i tužno otkad je Julija otišla. Kraljičina sluškinja Ana odgajala je malu Juliju od kad je bila mala i pretražila je cijeli dvorac, ali nigdje nije pronašla smeđokosu Juliju. Vještica je jedina znala gdje je sakrila kćer.
Zelda je svoju kćer začarala u golubicu i sakrila je visoko u kulu da je nitko nikada ne pronađe. Kraljičini podanici i seljani nadali su se da će se njihova princeza jednog dana vratiti i zaustaviti majčino loše vladanje. Godine su prolazile i prolazile, a naša princeza Julija još uvijek je bila zarobljena visoko u tornju. Nadala se da će je jednog dana netko spasiti i da će ponovno dobiti svoju moć i biti prekrasna princeza kao što je nekada bila.
Iza brda i dolina, u nedalekom dvorcu, živio je mladi princ Kristijan. Bio je hrabar i snažan i svi su mu se divili. Jednog jutra princu je stiglo pismo u kojem je pisalo da začarana princeza Julija živi u obližnjem kraljevstvu i da je on taj koji je može spasiti. Princ isprva nije vjerovao, ali kada je čuo od svog kraljevskog oca da je to dvorac vještice Zelde, shvatio je da bi to mogla biti istina. Princ Kristijan odlučio je spasiti mladu princezu. Uzjahao je konja i odjahao preko doline u potrazi za princezom.
