U jednom selu bila jedna žaba. Živjela je u zdencu, dubokom i hladnom, ali ga je smatrala svojim dvorcem. Ovdje je žaba u večernjim satima glasno skakutala i pljuskala i kreketala. Bila je sama, ali je bila savršeno sretna. Nije mogla razumjeti zašto druge životinje ne žele živjeti u zdencu.
Tako im se žaba često rugala i hvalila se kako nitko nema bolje mjesto za život od nje. Ostale životinje nisu razumjele. Zašto bi itko želio živjeti sam u hladnom i mračnom zdencu?
Jednom se žaba tako rugala lisici. Lisica je odlučila pokazati žabici kakav je svijet izvan zdenca. Neka vidi kako je drugdje lijepo. Uostalom, postoji toliko mnogo drugih mjesta koja vrijedi vidjeti osim starog zdenca.
“Zdravo, žabo”, dovikne lisica u zdenac. “Kažu da imaš najbolji dvorac na svijetu i da si najsretnija žaba na svijetu.”
“Naravno”, odgovori žaba, nadimajući se od ponosa. “Dolaziš li vidjeti? Vidjet ćeš da se ništa ne može usporediti s mojim zdencem.”
“Da, doista, lijep zdenac. Ali trebala bi doći vidjeti šumu u kojoj živim. Ima zelenog drveća, šarenog cvijeća i puno životinja koje sretno žive zajedno. Sigurna sam da bi ti se svidjelo tamo”, mamila je lisica žabu.
Ali žaba se uplašila. Nikada nije kročila nogom iz zdenca, ništa drugo nije znala.
“Što ako se izgubim? Ili će mi se nešto dogoditi?” žaba se bojala.
“Ne brini. Ja ću te štititi i biti s tobom cijelo vrijeme”, obećala je lisica.
Tako je žaba pustila lisicu da ju nagovori i otišla s njom u šumu. Žaba je ostala u čudu. Vidjela je prekrasno drveće, sunce koje je sjalo kroz grane, lišće, ptice i druge životinje koje su ondje živjele. Lisica joj je također pokazala potok i različito cvijeće. Žaba nije mogla doći do riječi. Bila je toliko oduševljena ljepotom života u šumi. A još više se začudila kad je čula smijeh veselih životinja koje su se zajedno brčkale.
Žaba je sada vidjela koliko su životinje zapravo sretne. I do sada je mislila da sreća znači imati svoj zdenac. Odjednom je shvatila da su prijateljstvo, avantura i ljubav puno više od jednog mračnog i hladnog zdenca.
Kad su se žaba i lisica vratile do bunara, žaba je rekla hvala.
“Hvala ti, lisice, što si mi otvorila oči i pokazala svijet. Sada vidim da je mnogo veći od mog zdenca. Toliko je ljepote u njemu. Iskustva koja sam danas doživjela su nevjerojatna.”
Lisici je bilo drago što je žaba naučila lekciju i što je uživala u izletu.
Žaba se vrati u svoj zdenac, ali više nije bio isti kao prije. Više se nikome nije rugala niti je pretjerano hvalila svoj zdenac. Često je odlazila u šumu igrati se sa životinjama i doživjeti nove avanture. Zdenac je još uvijek bio njezin dom, ali sada je znala da to nije cijeli svijet. Sada je žaba bila istinski sretna i nije više osjećala potrebu da se ikome hvali svojom srećom. I dan danas pozdravlja druge životinje na zdencu i priča im svoju priču. Želi da i drugi pronađu svoju sreću.
