Nekada davno, postojala je krojačica koja je bila vještija od svih drugih s iglom i koncem. Čak se hvalila da u krojačkom umijeću može pobijediti i samog vraga.
Ali to je ono što vragovi vole čuti. Po cijele dane i noći napinju svoje prljave, dlakave uši u paklu, a kad se netko kune đavolom, točno znaju kamo treba krenuti da pronađu nesretnika. I tako je jedan od njih izašao iz dubine pakla na površinu kako bi odmjerio snagu s prostodušnom krojačicom.
Dojurio je do nje i spremao se objasniti pravila natjecanja. No krojačica se pokušala izvući iz cijele te vražje stvari: “Gospodine vraže, ne znam što vam je tko rekao, ali ja nisam za nikakva natjecanja u šivanju.”
“Dobro smo te čuli tamo dolje. Htjela si se s vragom natjecati u šivanju, sad pokaži što znaš. Ako izgubiš, odvest ću te u pakao”, vrag se nije dao obeshrabriti.
I tako joj nije preostalo ništa drugo nego nastaviti. Pravila su bila brzo postavljena. Pobjeđuje onaj tko prvi sašije košulju.
Što se tiče mjerenja i krojenja, vrag nije zaostajao za krojačicom. Ali kada je došlo do baratanja iglom i koncem, e to je bila caka. No ne za krojačicu, koja je provukla konac kroz iglenu ušicu prije nego što ste mogli reći keks, odrezala konac i napravila čvor na kraju. To joj je bio kruh svagdašnji. Vješto se prihvatila šivanja.
Kad je vrag napokon uspio provući konac kroz ušicu igle, odlučio je uštedjeti vrijeme na sljedećem koncu i jednostavno provući cijeli kalem. Ali to je bilo previše za njega. Morao je tri puta obići kućicu kako bi napravio svaki šav. A zaboravio je prvo napraviti čvor, pa je uzalud trčao oko kućice, a nije napravio ni jedan šav. Na kraju se sav zapetljao u konac zajedno s kućicom.
U međuvremenu, krojačica je završila košulju! Laknulo joj je što je pobijedila i odlučila se više nikada ne hvaliti. Zatim je otišla vidjeti kreaciju svojeg suparnika. A onda je vidjela kakav je vrag bio nespretnjaković – ništa nije sašio!
Vrag se zacrvenio i posramljen pao natrag u pakao. Od tada je jako pazio da se više ne natječe s tom krojačicom. Njegova nespretnost, međutim, ostala je dugo u sjećanju seljanina. Čim bi vidjeli da je netko nespretan, rekli bi da je kao vrag koji je tri puta morao obići kućicu, a nije napravio ni šav.
