Vjeverica Vivi

Bila jednom mala vjeverica po imenu Vivi, koja je sretno živjela na visokom drvetu u šumi. Skakutala je s grane na granu, a iz daljine bi se vidio samo njezin kuštravi narančasti rep. Vjeverica Vivi užurbano je tražila po šumi ono što najviše voli. Voljela je gljive, bobičasto voće ili orašaste plodove koje je brižno spremala u rupu u deblu svoga stabla.

Tamo je imala svoje skrovište lijepo obloženo granjem. Kao i sve vjeverice u parku ili šumi, Vivi je pripremala zalihe za hladnu zimu. Skupljala je zalihe za sebe i za svoju kćerkicu, vjevericu Lily. Sve što nađu vjeverice uvijek spremaju u svom domu na drvetu.

“Odmah se vraćam. Idem skupiti još zaliha prije nego što dođe hladna zima!” rekla je Vivi svojoj maloj vjeverici Lily. Dok je Vivi trčala kroz šumu, brala gljive i tražila ukusne orašaste plodove, primijetila je kako se diže hladan vjetar. Ajme, što to jesen opet sprema?! Otpalo obojeno lišće počelo je plesati na hladnom vjetru, a malene kapi kiše polako su padale na Vivino krzno.

Odjednom je majka priroda počela puhati još jače! Vivi je brzo svom snagom pojurila prema svojoj kćerkici Lily. Mora da se jako boji. Skočila je s visokog stabla i htjela stići do zaklona kad je vjetar zapuhao tako jako da je Vivi pala u jamu punu suhog lišća i otpalih češera.

“Upomoć, upomoć, ne mogu se iskopati! Užasno puše i pada kiša, a ja moram do kćeri!” – tužno je zastenjala vjeverica pokušavajući ustati. Stenjala je i stenjala, ali nitko je nije čuo. Odjednom je lišće zašuštalo i vjeverica je opet bila na nogama. Pred njom je stajao veliki sivi vuk.

“H-hvala”, rekla je Vivi uplašeno vuku dok je sa zemlje skupljala svoju razbacanu zalihu oraha i gljiva.

“Moramo pomagati jedni drugima. Idem i ja svojim mladuncima, i ja sam majka. Idi, idi! Sakrij se, dolazi oluja”, rekla je vučica koja ju je spasila i nestala u šumi. Vivi je bila jako zahvalna vučici. Bez nje bi ostala tamo zarobljena, ne bi mogla doći do svoje kćerke Lily. Trčala je što je brže mogla od jakog vjetra i kiše kada je napokon ugledala visoko drvo na kojem su živjele. Skočila je na drvo i pozdravila malu Lily.

“Imam više zaliha za zimu i ne samo to! Danas sam saznala da se prijatelj u nevolji poznaje! I da nisu svi za koje misliš da su zli stvarno takvi”, rekla je vjeverica Vivi ispričavši svoju priču o tome kako je upoznala vučicu. Moramo zapamtiti da nisu svi koji se na prvi pogled čine lošima doista takvi. Ne smijemo suditi knjigu po koricama.