Jednom davno na livadi pored šume živjela su tri praščića. Dugo su bili sretni i ništa im nije nedostajalo. Sve dok jednog dana najmlađi praščić nije došao s lošim vijestima. Čuo je od mudre sove, koja je uvijek sve pratila, da je vuk u blizini.
Razdoblje bezbrižnog mira je prošlo, a praščići su morali smisliti kako će se nositi s tim. Najbolje rješenje bi bila gradnja kuće! No, praščići se nisu slagali oko oblika kućice, pa su se na kraju dogovorili da će svaki praščić jednostavno sagraditi svoju. I bit će sigurni od vuka u svojim kućama.
Prvi praščić je odmah krenuo. Nastojao je to učiniti što jednostavnije. Začas je sagradio kuću od slame i odmah se uselio.
Drugi praščić, malo dalje, pomislio je na drvenu kućicu. Sastaviti daske zajedno neće biti tako teško i bit će lijepa kuća, pomislio je. Sutradan je kuća bila spremna.
Treći praščić je duboko razmišljao. Najbolja i najsigurnija kuća svakako bi bila od cigle! I tako se dao na posao. Slagao je ciglu po ciglu i polako gradio čvrstu kuću.
Ubrzo je na livadu tijekom jednog od svojih gladnih tumaranja ušao vuk i ugledao ružičastog praščića kako ulazi u kućicu od slame. Pa se ušuljao do kuće i zamolio malo prase da otvori. Ali ne, malo prase nije bilo tako blesavo, znalo je tko to vani zove. Vuk je još neko vrijeme pokušavao, ali onda se naljutio, uvukao zrak u pluća i svom snagom puhnuo u kuću. I digao ju je u zrak!
Preplašeni praščić iskočio je iza snopova slame i odjurio do obližnje kućice drugog praščića. Jedva je uspio. Vuk je zamolio oba praščića da otvore vrata. Obećao je da ih neće povrijediti. Ali praščići su dobro znali da ih vuk prati i da ih samo pokušava prevariti. Tako je vuk odustao od mamca i opet svom snagom puhnuo u kuću. Ali drvena kuća nije se htjela pomaknuti ni mrvicu. Nije se mogla otpuhati. Tako se vuk malo udaljio, potrčao i svom snagom zabio u drvenu kućicu. I drvena kuća se srušila.
Dva praščića žurno su se iskopala ispod ruševina i otrčala do kućice trećeg praščića. Upravo je prije nekoliko trenutaka dovršio svoju kuću od cigle s kaminom i dimnjakom. Praščići su jedva uspjeli dotrčati tamo. Tek što su zalupili vratima, vuk ih je ogrebao. Pokušao je trikom izmamiti tri praščića, ali ni sada slatkorječivost nije upalila. Pa je udahnuo i puhnuo iz sve snage. Kuća se nije pomaknula. Hodao je, trčao i svom snagom skakao u zid. Ali samo je udario njušku i kuća se nije pomaknula. Dva praščića iz uništenih kuća tresli su se kao prut u nastambi trećeg praščića, no treći, najmlađi praščić ih je umirivao i uvjeravao da vuk neće ući. Kuća je čvrsta i sigurna.
Ali ne bi to bio vuk da nije smislio neki podmukao plan! Odlučio se popeti uza zidove do krova i uvući u kuću kroz dimnjak. Dok se penjao uz dimnjak, treće prase shvatilo je što vuk smjera. Zapalio je vatru u kaminu, a kad se vuk pokušao uvući kroz dimnjak, toliko je izgorio da je izgubio svaki apetit za praščićima. Zarežao je od boli i pobjegao što je brže mogao. Nikad više nije pokazao lice na livadi gdje su živjeli praščići.
