Bila jednom tri brata, tri princa, koji su živjeli sa svojim ocem u dvorcu. Međutim, svi su bili različiti i nisu se baš slagali. I upravo je to jako mučilo kralja, njihova oca. Prvi brat, najstariji princ Adam, bio je vrlo odvažan i hrabar, dobivao je jednu bitku za drugom i ničega se nije bojao.
Drugi brat bio je princ Matej, koji nije koristio silu kao njegov brat Adam, već razum. Smeđokosi Matej bio je vrlo pametan i mudar. Mogao je riješiti svaki problem, volio je učiti i čitati i svakoga je znao posavjetovati o svemu. Najmlađi, treći brat zvao se Karlo. Za razliku od Adama, koji je bio hrabar, ili Mateja, koji je bio mudar, Karlo je bio vrlo škrt i umišljen. Plavokosi Karlo nije mario ni za što, samo za sebe.
I tako su tri princa živjela u dvorcu zajedno sa svojim ocem, kojem su pomagali da vlada ovim krajem. Kako su godine prolazile, kralj je postajao sve stariji i slabiji, pa su mu sinovi bili itekako potrebni. Hrabri Adam pomogao mu je obraniti zemlju i dvorac, pametni Matej pomagao mu je i savjetovao, a samodopadni Karlo? On je brinuo samo o sebi.
Jedne večeri kralj je sazvao svoje sinove i rekao: “Dat ću vam važan zadatak. Morate zajedno proći kroz gustu šumu dok ne vidite veliku stijenu. U stijeni je špilja u kojoj se nalazi škrinja. U njoj ćete naći ono što vam treba i što mi morate donijeti. Međutim, morate puno pomagati jedan drugome i rješavati svaki problem na koji naiđete na putu”, završio je kralj. Kralj se nadao da će to spojiti njegove sinove i da će pronaći ono što im je potrebno.
Tako su prinčevi krenuli na put. Znali su da se ovaj put moraju nekako složiti, iako se, kao braća, nisu najbolje slagali. Adam se naoružao kao pravi vitez, Matej je sa sobom ponio kartu i neke knjige, a Karlo…sa sobom je ponio samo ogledalo. Prinčevi su spakirali hranu i vodu, uzjahali svoje hrabre konje i krenuli iz dvorca ravno u gustu mračnu šumu. I baš tada je krenulo jako nevrijeme.
“Moramo se sakriti!”, viknuo je samodopadni Karlo, pokrivajući kosu kaputom kad su ušli u gustu šumu. “Ne, moramo ići dalje!” hrabro je rekao Adam i odjahao dalje. Braća su ga bojažljivo slijedila, iako se vrijeme pogoršavalo. “Moramo se sakriti od oluje! Tamo, ispod tog malog kamena! Čuvat će nas od groma!” viknuo je mudri Matej i pokazao prema stijeni. Braća se nisu slagala, ali su na kraju pristala. Zajedno su se sakrili ispod stijene, vezali hrabre konje, umotali se u kapute, gdje su čekali da se vrijeme malo popravi.
A kako je završila priča o tri brata? Jesu li prinčevi zajedno stigli do špilje, gdje ih je čekala škrinja puna tajni? Jesu li ispunili kraljev zadatak? Draga djeco, to ćemo saznati u sljedećem dijelu.
