Kratke priče za laku noć

Nedaleko odavde je lijepo malo selo. Ima nekoliko kuća sa šarenim krovovima, nekoliko stabala i puno cvijeća. Oko ovog sela teče rječica. Izgleda kao svaka druga, ali malo ljudi zna da je ova rijeka dom riječnih vilenjaka. Imaju svoje kućice skrivene duž cijele rijeke. To su male odaje i hodnici iskopani ispod obale.

S onu stranu sedam planina i sedam dolina postojalo je nekoć veliko kraljevstvo. Ali usprkos svom bogatstvu koje su imali, život u dvorcu bio je tužan i sumoran jer je kraljevstvo bilo prokleto. Proklela ga je zla vještica koja je začarala Božić bez snijega. Ljutila se što jedina nije pozvana na rođenje kraljeve kćeri Magdalene.

U dalekoj tuđini, potpuno osamljena, stajala je mala zgrada. Bila je to stara kuća. Imala je crveni, truli krov, velike stare prozore koji su škripali i bila je cijela od drveta. U njoj su živjeli baka, djed i njihov unuk.

Bio jednom jedan siromašan momak kojega uzeše u vojsku kad je počeo rat. Rat je završio i njega poslaše kući, jednako siromašnog kao što je bio.

Na rubu jednog sela stajala je lijepa kućica. Svaki dan iz njega se širio divan miris. Bilo je tako fino mirisalo da je možda bilo čarobno. Bio je to miris kolača i kolačića. Kućica je imala ljubičasti krov i bila je sva ružičasta. Izgledala je kao jedan veliki marshmallow.

Na ogromnom polju, udaljenom od grada, živio je slon nevjerojatne veličine. Njegove uši su bile toliko velike da bi se mogle koristiti kao tende za kampiranje. Ljudi bi nedjeljom dolazili iz grada kako bi ga vidjeli i bili zapanjeni njegovom veličinom. Nisu se usudili previše približiti, jer su se bojali da će ih napasti. Iako je slon djelovao pitomo, nitko nije znao što bi se moglo dogoditi.

U jednom selu koje se nalazi gotovo na kraju svijeta živjela je mala krava Matilda sa svojim roditeljima. Matilda je bila jako sretna jer je sve vrijeme provodila na pašnjaku, gdje se mogla igrati sa svojim prijateljima.

U jednoj dalekoj šumi, jednom davno, živio je jedan jež. Zvao se Ježurka Ježić i često ga se moglo vidjeti kako luta šumom. Ježić je jako volio lov, a kada bi upao u nekakvu borbu, nikada ne bi oklijevao, već bi dao sve od sebe da pobijedi.

Živjeli jednom stolar i njegova žena koji su čeznuli za djetetom. Molili su se svaki dan za dijete, ali ga nikada nisu dobili. Iza njihove kuće bio je prekrasan vrt s prekrasnim cvijećem i biljkama. Nitko se nije usudio ući u vrt jer je pripadao vještici, majci Gothel.

Jednom je živjela lijepa djevojčica sa svojom majkom. Živjele su u malom selu ne tako daleko. Djevojčica je uvijek bila bosa jer su ona i njezina majka bile presiromašne da joj se kupi par cipela. Djevojčica se zvala Karen.

Jednom davno, u jednom dalekom kraljevstvu, živio je lijepi princ koji je želio oženiti pravu princezu. Kad bi samo znao kako prepoznati koje su princeze prave?

Bila jednom jedna patka. Živjela je u šumi. Jednog je dana snijela jaja. Među jajima koje je snijela bilo je jedno jako veliko jaje.

Prije mnogo godina živio je jedan car koji je previše mario za svoj izgled. Volio je nositi najotmjenija ruha i paradirati po svom kraljevstvu. Imao je novi kaput za svaki sat u danu i često je volio pokazivati svoju odjeću.