Adela je bila djevojčica. Najviše od svega voljela se ujutro prije ručka igrati kod kuće, a popodne nakon ručka bi otišla u vrt gdje su je čekali njezin prijatelj puž i crna mačka. O čemu su njih troje razgovarali? O tome kako provode dan.
Saznaj više
U šumi je živio mali sivi miš. Mali miš volio je boje i cvijeće, ali najviše od svega volio je ptice. Najviše je volio crvendaće. Imali su tako lijepo crveno perje. Miš im je jako zavidio. On je bio siv, a to je tako dosadna boja. Stvarno je želio imati crveni kaput kao crvendaćevo perje.
Saznaj više
Mali komarac letio je naokolo. Najviše je volio letjeti iznad jezera, gdje je mogao gledati svoj odraz. Ovaj komarac je bio jako uobražen. Dok je prolijetao pokraj muhe koja se izležavala u hladu, podigao je njušku i ono malo dlaka na glavi.
Saznaj više
Na jednoj livadi živjeli su skakavac i mrav. Skakavac je dane provodio skakućući na suncu, dok je mrav teško radio i uvijek negdje nosio nešto. Skakavac se začudi, priđe mu i upita ga:
Saznaj višeBilo jednom jedno kraljevstvo u kojem su svi bili tužni. Njihovu lijepu princezu otela je zla vještica koja ju je učinila svojom sluškinjom. U njezinoj kućici princeza je morala pomesti i prati podove, očetkati paučine, kuhati, cijepati drva i brinuti se za životinje.
Saznaj višeBio je vruć ljetni dan. Vrana je letjela po selu, upravo se vraćala kući, bilo joj je jako vruće. Podnevno sunce udaralo je u njezino crno perje i vrana je ubrzo ožednjela.
Saznaj višeIza brda i dolina stajalo je malo selo. Na rubu sela, u blizini šume, bila je mala kuća. Tamo je živjela Viki sa svojim roditeljima. Bila je djevojčica puna energije. Voljela je sport i najviše je voljela trčati. Svaki dan je trčala u šumi. Preskakala bi štapove i potočiće, izbjegavala bi grane i uvijek trčala izvan šume na lijepi proplanak. Tamo bi sjedila u travi i uživala u pogledu na cijelo selo. Voljela je biti tamo. To joj je bilo omiljeno mjesto. Bilo je tiho i nije bilo lako dotrčati tamo. I to joj se jako sviđalo.
Saznaj višeDaleko u visokim planinama, gdje je bilo samo snijega i nije bilo ljudi, živio je čopor vukova. Živjeli su u špilji. Štitila ih je od vjetra i hladnoće koja je bila svuda oko njih. Nije bilo lako živjeti u planinama, ali im je bilo bolje nego živjeti u blizini ljudi. Kao dobar čopor, sve su radili zajedno. Bili su sretni i držali su se zajedno. Jedino što im je smetalo bila je medvjeđa obitelj koja je živjela s druge strane planine. Vukovi i medvjedi nisu se voljeli. Nitko ne zna zašto i kada je to počelo, ali tako je bilo.
Saznaj višeU jednoj dalekoj zemlji bio je safari. Tu su živjeli slonovi, žirafe, antilope, zebre i druge životinje. Svi su živjeli sretno zajedno na velikim otvorenim prostorima i ravnicama. Lav je bio njihov kralj. Bio je najjači od svih. Ali bio je i pametan, mudar i pravedan.
Saznaj višeU hrastovoj kući duboko u šumi živjela je mišica po imenu Kaia. Bila je lijepa mala mišica. Nosila je ružičaste mašne između ušiju i lijepe haljine. Marljivo se brinula za svoj dom i družila se sa svim životinjama u šumi. Ispred njezine kuće bio je vrt u kojem je uzgajala povrće. Svoje je plodove brala u šumi. A tu je živjela i njezina prijateljica, mišica Lilli. Njezin je dom bio sasvim blizu onog mišice Kaie. Posjećivale su se i zajedno šetale šumom. Ali Lilli već dugo nije dolazila vidjeti Kaiu. Mala mišica Kaia bila je zabrinuta za svoju prijateljicu te ju je odlučila posjetiti i saznati što se događa. Mišica Kaia i Mišica Lilli. Izvor slike: depositphotos.com
Saznaj višeDaleko odavde nalazi se zemlja iz bajke. Sve je bijelo, pokriveno snijegom. Kud god pogled seže blješti snježno bijeli pokrivač. Zimski zmajevi žive u ovoj zemlji. Ogromni su. Tiho lete promatrajući sve oko sebe. Oni pomažu ljudima i bićima iz bajki koji tu žive da se ugriju. Njihov najčešći zadatak je loženje vatre. Vatra je jedina stvar u ovoj bajkovitoj zimskoj zemlji koja može donijeti toplinu, zato je toliko važno da zmajevi u tome pomognu. Dovoljno je da otpuhnu malo svog vatrenog daha na komad drveta i pojavi se vatra.
Saznaj višeU zemlji santi leda i snijega živio je polarni medvjed. Bio je pomalo samotnjak. Nisu mu trebali prijatelji ni žena polarna medvjedica. Bio je sretan što živi sam. Jahao je na santama leda, valjao se u snijegu i plivao u ledenoj vodi. Radio je što je htio, kad je htio i bio je sretan što se ne mora ni o kome brinuti. Ali jednog dana dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo medvjeda.
Saznaj višeTijekom rujna, listopada i studenog jesen je u punom jeku. Lišće mijenja boju i pada, vjetar nam diže kape, a kiša pada sve češće. Na tlu se pojavljuje i dosta kestena. Mnoga ih djeca pokupe i odnesu kući. To je zato što su ti kesteni najbolji za izradu raznih figurica i životinja. Ali jeste li ikada čuli za sretne kestene?
Saznaj višeDolaskom proljeća livade počnu blistati raznim bojama. Tijekom tog vremena trava je najzelenija što može biti, a lijepo, šareno cvijeće pojavljuje se posvuda uokolo. Neki od njih stoje uspravno poput jarbola, drugi se okreću prema suncu, a treći su i dalje blago povijeni i vise poput zvona. Ako dobro pogledate u cvjetove, vidjet ćete malu vilu kako skakuće među njima.
Saznaj višeU obližnjem zoološkom vrtu živjelo je mnogo životinja. Iako je svaka životinja imala svoje mjesto, sve su se životinje jako dobro poznavale. Svake večeri, nakon što su posjetitelji otišli, razgovarale su jedne s drugima. Pričale su jedni drugima priče o tome što su toga dana doživjeli i posjećivale jedni druge. Njihovi su se skrbnici dobro brinuli o njima, a životinje su bile sretne i živjele su dobro.
Saznaj više