Bila jednom šuma, ali su je ljudi odavno zaboravili. Duboko u ovoj tamnoj borovoj šumi nalazilo se prekrasno bistro jezero. Kad god bi snježnobijeli mjesec izašao na nebu i sove počele zavijati za laku noć, mali čarobni vilenjaci zaplesali bi kraj jezerca.
Saznaj više
Naš svijet je ogroman. Kad navečer pogledamo u nebo, vidimo prekrasne zvijezde ili divovski mjesec koji nam veselo sja za laku noć. To je čaroban svemir, pun misterija, u kojem mi, na planetu Zemlji, živimo. A na tom velikom, čarobnom mjesecu koji nam svake noći svijetli, živi mali bijeli vilenjak po imenu Sanjalica. Njegovo ime ima veliko značenje. Vilenjak živi sam na Mjesecu i brine se da svaka osoba ili biće u svemiru noću sanja lijepe snove.
Saznaj više
Bila jednom jedna čarobna zemlja zvana Aladia. Ova čarobna zemlja protezala se daleko izvan našeg svijeta. Bio je to svijet u kojem nisu živjeli ljudi, već nešto sasvim drugo – čarobna bića. I u ovoj šarenoj zemlji svaki dan je bio radostan.
Saznaj više
U najdubljoj šumi punoj mahovine, drveća i paprati živio je mali vilenjak. Bio je malen, veličine gljive, nosio je zelenu šiljatu kapu, a obrazi su mu uvijek bili crveni. Bio je jako drag i uvijek nasmijan. Sve su ga životinje voljele. A kako je uvijek bio veseo i svemu se veselio, svi su ga zvali Radovan.
Saznaj višeAko pogledate u nebo, vidjet ćete kako se oblaci brzo kreću. To se ne podrazumijeva samo po sebi. Vjetar ih tjera. Ponekad je toliko jak da oblaci doslovno jure nebom, a ponekad je toliko slab da se oblaci jedva njišu. Odakle dolazi taj vjetar? A tko njime vlada? Kažu da postoje vjetreni vilenjaci koji lete među oblacima i raznose ih. Ima ih mnogo, ali ih ljudi ne vide. Lete visoko i skrivaju se među oblacima.
Saznaj višeBilo jedno maleno selo u dubokoj crnoj šumi. Bilo je skriveno među mahovinom i paprati. Ne bi ga mogli vidjeti golim okom. Mogli bi ga vidjeti samo ako bi kleknuli, bili potpuno tiho i dobro se zagledali u paprat. Tada bi možda vidjeli malo selo u kojem su živjeli vilenjaci. Bilo ih je nekoliko. Vrijedno su radili, bili su veseli i uvijek raspjevani dok su radili. Ali jednom od njih to se to nije sviđalo. Zvao se Mrgud. Nije bio zao, samo se rijetko smijao, a najčešće su mu riječi bile: “Ne, neću, ne volim to.”
Saznaj višeUsred zelene livade stajalo je drvo. Moglo se vidjeti nadaleko jer je bilo tako veliko. Deset odraslih osoba ne bi bilo dovoljno da zagrle njegovo ogromno deblo. Svake je godine lijepo cvjetalo, a krošnja mu je bila tolika da joj se kraj sa zemlje nije vidio. Ali to nije bilo obično drvo. U njegovoj bogatoj kruni živjelo je nekoliko vilenjaka.
Saznaj više