Je li vam dosta princeza i bogataša? U ovim bajkama glavni likovi su djeca. Možda će vaše dijete naučiti lekciju upravo u bajci o djeci. A ako vam treba bajka o vašem djetetu, slobodno nam se obratite. Možemo napisati personaliziranu bajku.
U jednom udaljenom selu stajala je mala kuća. U njoj je živjela djevojka s čupavim psom. Zvala se Ivka. Crnokosa djevojka smeđih očiju i prekrasnog osmijeha. Ali sada je bila tužna. Stajala je na pločniku ispred svoje kuće, držeći u ruci povodac svog psa. Vjerno je sjedio kraj nje. Oboje su gledali u kuću i izgledali tužno.
Saznaj više
Filip je bio nemiran dječačić. Išao je u prvi razred i uopće nije volio školu. Nije htio učiti. Hrvatski jezik nije volio jer nije volio čitati. Nije volio matematiku jer nije volio brojati. Likovna i tehnička kultura za njega su bile patnja. Učiteljica i roditelji više nisu znali što bi s njim. Ali jednom se u školi dogodilo nešto što je Filipa uvjerilo da je važno znati čitati, znati brojeve, pa čak i znati nešto napraviti.
Saznaj više
Na kraju grada bila je visoka stambena zgrada. Imala je nekoliko katova. Ali na posljednjem, osmom katu, nešto je bilo drugačije. Prozori na ovom katu bili su ukrašeni prekrasnim zavjesama u boji. Svjetlucali su na sve strane sa svakim tračkom sunčeve svjetlosti. Povremeno se činilo da se u tim prozorima pojavljuju munje i čudne blistave boje. Tko je tamo živio? Mlada djevojka po imenu Petra. Ali ona nije bila bilo kakva djevojka. Bila je dobra i ljubazna vještica.
Saznaj više
Ima jedno lijepo selo u kojem vozi školski autobus. Šaren je i vozi ga veseli vozač. Dok vozi, izgleda kao da se cijeli trese. To je zato što nosi svu djecu iz cijelog sela. Samo brbljaju i smiju se i ne sjede mirno, ali vozaču to ne smeta.
Saznaj višeJednom davno bila je velika zgrada na kraju našeg grada. Imala je puno prozora i otprilike tri kata. Bila je siva i na prvi pogled izgledala je tužno. Bila je to dječja bolnica u koju su išla bolesna djeca. Neki su bili tamo neko vrijeme, samo ih je trebalo liječiti i mogli su kući, drugi su morali ostati danima jer su bili prebolesni. Neki su čak dovezeni kolima hitne pomoći. Sara je bila jedno od te djece.
Saznaj višeU gradu ne vidite mnogo životinja. Vjerojatnije je da ćete vidjeti automobile, motore, skutere, puno ljudi i djece koja se igraju. Ali povremeno se u gradu nađe divlja životinja. Na primjer, možete vidjeti ptičja gnijezda na drveću. Pronađu visoko drvo s račvastim granama. Pažljivo postavljaju granu za granom i list za listom dok ne dobiju udobno i čvrsto gnijezdo. Jedno takvo drvo, na kojem su živjele ptice, stajalo je točno ispred Editine kuće.
Saznaj višeJednom davno, iza sedam rijeka i sedam planina, bilo je jedno kraljevstvo. U njemu su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. Imali su dvije kćerke. Obje su princeze bile vrlo lijepe i pametne. Obje su imale dugu kosu koja je lijepo vijugala. Uvijek su nosile lijepe haljine. Svima su se smiješile i bile su vrlo prijazne i ljubazne. Voljele su odlaziti u vrt te pjevati i plesati među drvećem i cvijećem. Bile su jako dobre u tome. Dok su plesale, izgledalo je kao da ne dodiruju tlo. Sve su radile s veseljem i potpunom lakoćom.
Saznaj višeU lijepom malom selu živio je mali dječak. Zvao se Ivan. Uvijek je nosio istu kapu na glavi, koljena su mu uvijek bila razbijena, a ruke prljave. Dok je odrastao, naučio je svaki zanat. Znao je sašiti cipele, popraviti krov, posaditi drvo, voziti traktor ili jahati konja. Nije bilo ničega što on nije mogao učiniti. Kad je postao punoljetan, odlučio je krenuti u svijet. Uostalom, znao je sve raditi, pa zašto onda ne bi mogao zaraditi novac negdje u svijetu da mu bude dobro? Ivan je uzeo nešto za jesti i krenuo gdje su ga noge nosile.
Saznaj višeU jednom gradiću bila je lijepa vila. To je kuća koja je veća od ostalih i obično u njoj živi nekoliko obitelji. U ovoj vili živjela su dva dječaka sa svojim roditeljima. Oli i Vili. Bili su najbolji prijatelji. Vili je živio na prvom katu, a Oli u prizemlju. Svaki put kad bi Vili nekamo išao, skliznuo bi niz ogradu i sletio točno pred Olijeva vrata. Svugdje su išli zajedno. Zajedno su igrali igrice i zajedno smišljali ideje. Oko njihove vile bio je prekrasan vrt. Travnjak je bio potpuno mekan i imali su puno prostora za igru. Voljeli su se igrati u vrtu.
Saznaj višeBio jednom jedan prekrasan grad. U njemu je bilo toliko malih kućica da su morale stajati vrlo blizu jedna drugoj. Tu je živjelo puno ljudi, ali najviše je bilo djece. Bilo ih je nekoliko u svakoj obitelji. Većina njih se poznavala. Posjećivali su se, igrali zajedno, išli na izlete, zajedno išli u školu. U ovom gradu bilo je čak i lijepo igralište. Djeca su se jako dobro brinula za njega. Svaku večer kad bi išli kući, čistili bi ga.
Saznaj višeIza brda i dolina stajalo je malo selo. Na rubu sela, u blizini šume, bila je mala kuća. Tamo je živjela Viki sa svojim roditeljima. Bila je djevojčica puna energije. Voljela je sport i najviše je voljela trčati. Svaki dan je trčala u šumi. Preskakala bi štapove i potočiće, izbjegavala bi grane i uvijek trčala izvan šume na lijepi proplanak. Tamo bi sjedila u travi i uživala u pogledu na cijelo selo. Voljela je biti tamo. To joj je bilo omiljeno mjesto. Bilo je tiho i nije bilo lako dotrčati tamo. I to joj se jako sviđalo.
Saznaj višeKad dođe jesen, vani počne padati lišće. Ali ne samo lišće. Često padaju i kapi kiše. Izvan prozora pada kiša. Zahladilo je. Tamni oblaci skupljaju se na nebu i zatim ispuštaju slapove kapi na zemlju, zalijevajući ju. Takvo vrijeme volimo gledati samo kroz prozor. Previše kapi kiše pada s neba. Znam priču o jednoj kišnoj kapi koja je bila drugačija. Izgledala je kao druge, ali se nije ponašala kao one.
Saznaj višeVisoko u planinama stajala je lijepa drvena koliba. Jedva ste je mogli vidjeti jer je bila skrivena iza najvećih stabala. U njoj je živjela baka Ružica. Ali često je imala društvo. Njezina unuka Marica dolazila joj je gotovo stalno u posjete. Voljela je praznike kod bake, pa je češće bila tamo nego kod kuće. Može se reći da je tamo živjela. Marica je bila slatka djevojčica kovrčave kose. Bila je hrabra i znatiželjna i htjela je sve znati i sve probati. Svaki je dan kod svoje bake Ružice imala avanturu.
Saznaj višeZima je završila. Posvuda je počela rasti zelena trava, na livadama je cvjetalo cvijeće. Sunce je sve više grijalo. U dječjem vrtiću ispred prozora sjedila je Tereza, djevojčica svijetle kose, rumenih obraza i plavih očiju. Svojim preslatkim osmijehom uvijek je razveselila svu djecu u vrtiću. Ali u posljednje vrijeme nije se previše smijala, a danas se uopće nije nasmiješila. Tužno je gledala kroz prozor, glave naslonjene na rukama i potpuno staklenih očiju, kao da joj se plače.
Saznaj višePatrik je bio dječak iz malog grada. Živio je u udobnoj kući sa svojim ocem. Imali su veliki servis pored kuće i natpis iznad servisa koji je glasio: “Najbolji mehaničar u gradu”. Patrikov tata popravljao je aute u servisu. Ljudi iz cijelog susjedstva dolazili su k njemu sa svojim automobilima jer je mogao popraviti baš sve. Patrik je uvijek gledao svog tatu na poslu. Učio je od njega. Još dok je bio mali dječak, bio je vrlo spretan i znao je sam popraviti štošta.
Saznaj više