Bajke o djeci

Ima jedno lijepo selo u kojem vozi školski autobus. Šaren je i vozi ga veseli vozač. Dok vozi, izgleda kao da se cijeli trese. To je zato što nosi svu djecu iz cijelog sela. Samo brbljaju i smiju se i ne sjede mirno, ali vozaču to ne smeta.

Jednom davno bila je velika zgrada na kraju našeg grada. Imala je puno prozora i otprilike tri kata. Bila je siva i na prvi pogled izgledala je tužno. Bila je to dječja bolnica u koju su išla bolesna djeca. Neki su bili tamo neko vrijeme, samo ih je trebalo liječiti i mogli su kući, drugi su morali ostati danima jer su bili prebolesni. Neki su čak dovezeni kolima hitne pomoći. Sara je bila jedno od te djece.

Jednom davno, iza sedam rijeka i sedam planina, bilo je jedno kraljevstvo. U njemu su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. Imali su dvije kćerke. Obje su princeze bile vrlo lijepe i pametne. Obje su imale dugu kosu koja je lijepo vijugala. Uvijek su nosile lijepe haljine. Svima su se smiješile i bile su vrlo prijazne i ljubazne. Voljele su odlaziti u vrt te pjevati i plesati među drvećem i cvijećem. Bile su jako dobre u tome. Dok su plesale, izgledalo je kao da ne dodiruju tlo. Sve su radile s veseljem i potpunom lakoćom.

U lijepom malom selu živio je mali dječak. Zvao se Ivan. Uvijek je nosio istu kapu na glavi, koljena su mu uvijek bila razbijena, a ruke prljave. Dok je odrastao, naučio je svaki zanat. Znao je sašiti cipele, popraviti krov, posaditi drvo, voziti traktor ili jahati konja. Nije bilo ničega što on nije mogao učiniti. Kad je postao punoljetan, odlučio je krenuti u svijet. Uostalom, znao je sve raditi, pa zašto onda ne bi mogao zaraditi novac negdje u svijetu da mu bude dobro? Ivan je uzeo nešto za jesti i krenuo gdje su ga noge nosile.

U jednom gradiću bila je lijepa vila. To je kuća koja je veća od ostalih i obično u njoj živi nekoliko obitelji. U ovoj vili živjela su dva dječaka sa svojim roditeljima. Oli i Vili. Bili su najbolji prijatelji. Vili je živio na prvom katu, a Oli u prizemlju. Svaki put kad bi Vili nekamo išao, skliznuo bi niz ogradu i sletio točno pred Olijeva vrata. Svugdje su išli zajedno. Zajedno su igrali igrice i zajedno smišljali ideje. Oko njihove vile bio je prekrasan vrt. Travnjak je bio potpuno mekan i imali su puno prostora za igru. Voljeli su se igrati u vrtu.

Zima je završila. Posvuda je počela rasti zelena trava, na livadama je cvjetalo cvijeće. Sunce je sve više grijalo. U dječjem vrtiću ispred prozora sjedila je Tereza, djevojčica svijetle kose, rumenih obraza i plavih očiju. Svojim preslatkim osmijehom uvijek je razveselila svu djecu u vrtiću. Ali u posljednje vrijeme nije se previše smijala, a danas se uopće nije nasmiješila. Tužno je gledala kroz prozor, glave naslonjene na rukama i potpuno staklenih očiju, kao da joj se plače.