Bila jednom jedna patka. Živjela je u šumi. Jednog je dana snijela jaja. Među jajima koje je snijela bilo je jedno jako veliko jaje.
Nakon pažljivog zagrijavanja jaja, patka je pričekala da se jaja izlegu. Dok je gledala, tri njena jaja su pukla i izlegla su se tri prekrasna pačića. Mama patka je bila presretna, ali najveće jaje je još bilo tu.
Napokon je veliko jaje puklo, ali bilo je veliko, sivo i ružno.
Mama patka je to pogledala. “O ne! On ne može biti moje dijete”, povikala je. Bila je to patka čudnog izgleda.
“Kako je ružno i drugačije od sve moje djece”, rekla je mama patka. Ružno pače nisu voljeli njegova braća i sestre, često su mu se rugali.
Nisu se htjeli s njim kupati u ribnjaku i nikada s njim ništa nisu dijelili.
Ružno pače bilo je toliko tužno da je jednog dana pobjeglo od kuće. Šetajući samo, ružno pače je naišlo na kuću. Bio je znatiželjan vidjeti tko tamo živi pa je ušao unutra.
Možda će naći nekoga kome se sviđa. Kad je zavirio unutra, ugleda staricu kako besposleno sjedi. Uz njezinu nogu sjedile su mačka i kokoš. Odjednom je žena primijetila pače.
Žena je isprva mazila pače, ali je već sljedećeg trenutka od bijesa vrisnula na njega. “Dalje odavde, ti ružno pače”, rekla je.
Pače se odmah prestrašilo i istrčalo iz kuće. Još jednom je jadno pače tužno šetalo. Ostatak dana i noći proveo je plačući sasvim samo. Osjećao se usamljeno i jadno, ali se ružno pače u srcu nadalo da će se nekome svidjeti.
Nastavio je hodati i hodati. Onda, jednog dana, pače je ugledalo jezerce. Oči su mu zasjale od radosti jer toliko dana nije vidio vodu.
Ružno je pače od veselja skočilo u vodu. Plivao je na svoje zadovoljstvo. Ali njegova je sreća bila kratkog vijeka. Voda je odjednom postajala sve hladnija.
Počela je zima i počeo je puhati hladan vjetar. Zbog hladnog vremena ribnjak se zaledio. Ružno pače više nije znalo plivati.
Malo zatim tuda je slučajno prošao jedan ljubazan seljak. Ljubazni farmer vidio je ružno pače kako sjedi sasvim samo.
“Kakva ptica čudnog izgleda”, pomisli čovjek u sebi. “Pazit ću na tebe”, rekao je.
Sažalio se nad pačićevim jadnim stanjem i odveo ga kući. Farmer se pobrinuo za pače i ptica je ubrzo ozdravila. Zatim je farmer ostavio pače u ribnjaku.
Jednog jutra, dok je pačić plivao u jezercu, ugleda oko sebe prekrasne labudove.
Pačić se sramio jer je izgledao ružno i pognuo je glavu, ali ispod je vidio nešto čudno.
Vidio je vlastiti odraz i to je bio odraz labuda!
Nije više bio siva, ružna ptica. Pače se začudilo. Pitao se je li i on labud.
Ptica je izrasla u prekrasnog labuda, a ti prekrasni labudovi koje je vidio bili su njegova braća i sestre.
Majka labud ga je ugledala i uzviknula: “Kako lijepo izgleda ovaj labud!”
Majka labud je doplivala do ružnog pačeta, a njezini labudovi su je slijedili. Bili su zapanjeni njegovom ljepotom.
Ružno pače se prisjetilo kako su ga svi ignorirali. Ružno je pače sada čulo kako labudovi govore da je on najljepši među njima. Sada više nije bio ružno pače.
Živio je sa svojom novom obitelji i živjeli su sretno do kraja života.
