Rosie i Lisa bile su dvije nerazdvojne djevojčice. Bile su kao dan i noć, kao voda i vatra. Tako različite, ali tako bliske prijateljice. Rosie je imala dugu crvenu kosu poput plamena i oči crne poput ugljena. Lisa je bila djevojčica kratke svijetle kose, a oči su joj bile zelene kao u mačke. Djevojčice su sve radile zajedno. Slagale su se, jako voljele jedno drugo, zajedno su doživjele puno eskapada i avantura. Znale su čak i razveseliti jedna drugu kad bi im se dogodilo nešto tužno. Kao nedavno, kad je Lisa bila bolesna.
Bilo je ljeto i djevojčice su bile uzbuđene što će uživati vani onako kako su voljele. Baš kad je vrijeme postalo dovoljno lijepo da izađu van, Lisa je uhvatila neku vrstu virusa i morala je u bolnicu. To je učinilo Rosie tako jadnom. Željela je biti s prijateljicom, ali to nije bilo moguće. I tako je provodila dane pokušavajući smisliti kako malo zabaviti Lisu i što učiniti za nju.
Koliko je njezina kći nesretna primijetila je i Rosiena mama, koja to nije htjela prihvatiti. Baš poput Lise, pokušavala je smisliti načine kako podići raspoloženje objema djevojčicama. I onda je konačno došla na ideju. “Rosie, posjetit ćemo Lisu u bolnici. Ali nećemo to učiniti na normalan način. Obući ćemo se u medicinske sestre-klaunove i razveseliti Lisu. Bit će jako zabavno”, rekla je njezina mama uzbuđeno.
“Mama, to je sjajna ideja! Donijet ćemo balone na napuhavanje i zavezat ćemo ih za njezin krevet”, veselo je pristala Rosie. Njena majka je bila oduševljena što se njena kći tome toliko veseli. I tako su spakirale svoje crvene klaunovske noseve, smiješne šešire i bijele kapute te su napuhale svoje balone. Kad su svojim automobilom stigle u bolnicu, Rosie je tamo obukla svoju klaunovsku odjeću. “Rosie, što to radiš?” zbunjeno je upitala njezina mama. “Odijevam se. Što bih radila?” – odgovori djevojčica ne shvaćajući. “Ovdje i sada? Mislila sam da ćemo se obući u bolnici”, odgovorila je njezina mama. “Naravno da ćemo se ovdje obući, mama. Obuci se, tako će biti zabavnije. Moramo tako hodati unutar bolnice. Možda će nas Lisa vidjeti s prozora,” objasnila je Rosie.
Rosie nije dugo trebalo da uvjeri majku; slijedila je primjer i presvukla se u svoju klaunovsku odjeću odmah u autu. Još nije mogla znati koliko će se njihova ideja pokazati sjajnom. Čim su izašle iz auta, prolaznici su im počeli mahati. Na bolničkom prijemu svi su s njima čavrljali, a liječnici i sestre su im se smješkali i govorili im: “To je tako lijepo i jednostavno savršeno. Pozdravite prijateljicu kojoj dolazite u posjet!” Rosie je bila izvan sebe od radosti. Svima koje je srela u bolnici ponosno je mahala s napuhanim balonima i govorila im: “Mama i ja dolazimo razveseliti prijateljicu.” Mama je dugo nije vidjela ovako sretnu.
Kad su došle do vrata Lisine sobe, pokucale su na njih, otvorile ih, a zatim se s osmijehom predstavile: “Vaša specijalizirana medicinska pomoć je stigla. Najbolji u regiji.” Kad je Lisa vidjela svoju prijateljicu i njezinu mamu odjevene u medicinske sestre klaunove, počela je plakati od radosti. Zagrlila ih je obje što je jače mogla.
Rosie i njezina mama ostale su s Lisom u bolnici koliko god su mogle. Ostala djeca s odjela pedijatrije došla su sa svojim medicinskim sestrama pogledati ove rijetke posjetitelje. Rosiena mama dolazila bi po njih, razgovarala s njima i slušala ih. Rosie i njezina mama bile su sretne što su Rosienoj prijateljici i drugoj djeci pružile priliku da zaborave bolesti zbog kojih su završili u bolnici.
Tog dana Rosie nije dobila ništa, ni darove ni slatkiše. Ali bila je najsretnija nego ikad. Jer je uspjela usrećiti druge ljude. I kroz to usrećiti i sebe.
