Puž Žuž

Bio jednom jedan puž Žuž. Taj mali puž živio je sretno pod grmom maline u bujnoj šumi, u svojoj kućici koju je nosio na tijelu. Kao što znamo, puževi na leđima imaju ljušturu koja im služi kao dom, a ujedno i kao skrovište od vanjskog svijeta.

Puž Žuž bio je, kao i svi puževi, biljožder, a najviše je uživao u ukusnom povrću i voću. Jednog dana odlučio je krenuti u potragu; želio je okusiti mrkvu koja je rasla iza šume, u malom vrtu. Barem mu je tako rekla njegova prijateljica, pčelica Bizi, koja je često odlazila u taj vrt oprašivati ​​cvijeće. Iako je znao da će mu trebati dugo jer je spor, nije odustajao.

I tako je puž lutao šumom, odlučan da dođe do mrkve. “Zdravo, znaš li koliko ima do vrta punog mrkve?” upitao je puž Žuž bubicu na koju je naišao putem. Bubica je samo odmahnula glavom i otpuzala dublje u šumu. Puž je tada nastavio svoj put.

“Zdravo, Žuž!” doletjela je njegova prijateljica pčela.

“Zdravo, Bizi!” pozdravio je puž svoju prijateljicu. Prijateljica pčela mu je tada rekla da će uskoro doći do špilje, gdje treba krenuti desno, proći pored nekoliko stabala i doći će do vrta. Puž Žuž joj se zahvalio, a njegova prijateljica pčela nastavila je oprašivati ​​cvijeće.

Puž je nastavio lutati po travi, sve dok je imao dovoljno snage. Podigao je ticala i primijetio da se ispred njega ukazala velika špilja. “Hej, uskoro ću biti u vrtu!”, poviče puž od radosti i skrene desno, prema špilji. Tada se ispred njega pojavi velika riđa lisica.

“Kamo, puže?” upita ga lisica s lažnim osmijehom. Puž joj oprezno odgovori: “Idem u vrt.” Osjećao je strah. “Odvest ću te tamo!”, poviče lisica. Puž joj zahvali na pomoći, ali odbije ponudu, znajući da lisicama ne može vjerovati. Sakrio se u svoju ljušturu i čekao da lisica ode.

Lisica je čekala da puž izađe iz svoje kućice;  sigurno je nešto smišljala. Hoće li ga popapati? Puž je polako provirio iz svoje kućice. Tada ga je lisica zgrabila pandžama i nije ga puštala.

“Upomoć!“ vikao je puž Žuž. Upravo tada se pojavila njegova prijateljica pčela i počela zujati lisici oko ušiju. “Odlazi, opaka lisice, ili ću te ubosti!”, rekla je pčela Bizi. Lisica se samo nasmijala: „Što mi može jedna pčelica!” rekla je. No tada se oko pčelice Bizi stvorio čitav roj pčela. Njezina obitelj došla joj je pomoći spasiti puža! Lisica se toliko uplašila da je pustila puža Žuža i pobjegla u šumu.

Puž je bio jako zahvalan svojim prijateljicama što su ga spasile. Nakon toga, pčelica Bizi ga je otpratila u vrt. Tamo su pčele nastavile oprašivati cvijeće, a puž je uživao u mrkvi. Bilo mu je drago što se može osloniti na svoju prijateljicu i znao je da će i on biti tu za nju, ako joj nešto zatreba.