Priče za laku noć

U jednoj kući su živjeli miševi koji su živjeli u stalnom strahu od mačke. Tako je jednog dana mali miš sazvao sve miševe u susjedstvu kako bi im predstavio plan koji je sam smislio. Bio je to plan da se riješe straha od mačke.

Bila jednom dva bika koja su živjela na zelenoj livadi na kojoj je cvjetalo mnogo prekrasnog cvijeća. I uvijek su se borili jedan protiv drugog, pokušavajući istjerati jedan drugog s livade. Njihovu borbu promatrale su životinje oko njih. Zečevi su uzbuđeno skakutali, vjeverice su bodrile bikove s visokih grana drveća, samo su ovce tiho žvakale travu, ne mareći za borbu.

Jednom su u jezercu živjele žabe. Tamo ih je bilo jako puno, ništa im nije nedostajalo, pa im je postalo dosadno i počele su izmišljati kojekakve gluposti. Jednom su mislile da bi trebale imati kralja. Odmah su počele glasno graktati kako bi privukle pozornost boga Zeusa.

Bilo jednom jedno jezerce i u njemu su živjele žabe. Živjele su tamo mirnim životom, ništa im nije nedostajalo, samo je preko ljeta bilo jako vruće na suncu. Skrivale su se u hladu i mulju, a bara nikada nije posve presušila. Jedno ljeto bilo je jako vruće, ali su ipak imale lokvu u koju su se mogle sakriti od sunčevih zraka. A onda kad je došla ljetna oluja s kišom, njihovo se jezerce ponovno napunilo.

Tog dana je zeko Bing mnogo sati pošao proljetno cvijeće brati.

Nakon teške zime konačno je stiglo proljeće. Zeko Bing trčao je u čizmama po ostacima otopljenog snijega i veselo skakao u lokve. Flop ga je promatrao sa zanimanjem, uživajući u toplom suncu.

Tamo gdje puše lagani vjetrić, boji se zubarice mali zečić.

Zeko Bing sakrio se ispod klupe i ni pod koju cijenu nije htio izaći. Jutros za vrijeme doručka zagrizao je mrkvu i od toga ga je zabolio zub. Flop mu je rekao da mora ići zubarici. Ali Bing se zubarice jako, jako bojao.

Bio jednom jedan dječak koji je živio u selu. Bio je pastir i svaki je dan vodio stado ovaca na livadu. Tamo bi ih pazio u slučaju da se pojavi vuk. Ali vuk se nije pojavio, a dječaku je postalo jako dosadno na pašnjaku. Umorio se od jurnjave za leptirima pa je došao na vrlo glupu ideju da utaži dosadu i malo se zabavi.

Bila jednom jedna lisica koja je vrebala male zečeve. Bila je gladna i htjela ih je pojesti. Ali pojavio se jelen, čuvar šume, koji je otjerao lisicu, trzajući rogovima. Lisica je bježala od njega dok nije stigla do rijeke. Struja vode bila je prilično brza, ali kad se osvrnula, vidjela je jelena kako juri za njom. Bez daljnjeg oklijevanja skočila je u vodu i počela plivati na drugu stranu.

Zečevi su vrlo sramežljiva stvorenja. Dovoljno je samo malo šuškanja da uplašeni pobjegnu na sigurno. Ponekad ih čak i vlastita sjena plaši. Boje se da ih lovac ne pojede ili ulovi.

U jednom jezercu živjela je žaba. Bila je stvarno velika, veća od svih žaba uokolo. Zato je mislila da je najveća na svijetu. Također se često hvalila kako nitko nije veći od nje.

U jednom selu bila jedna žaba. Živjela je u zdencu, dubokom i hladnom, ali ga je smatrala svojim dvorcem. Ovdje je žaba u večernjim satima glasno skakutala i pljuskala i kreketala. Bila je sama, ali je bila savršeno sretna. Nije mogla razumjeti zašto druge životinje ne žele živjeti u zdencu.

Kao što svi znamo, dabar je vrlo marljiva životinja koja živi uglavnom u šumama u blizini rijeka i jezera. Možemo ga sresti dok vrijedno radi s prijateljima ili obitelji izgradnji svog doma. Ovi vrijedni dabrovi zajedno grade svoje kućice od raznih grančica ili velikih komada drveta. Oni su vrlo prijateljske i obiteljski raspoložene životinje koje se jako vole! Sve rade zajedno i pomažu si u svemu.