Priče za laku noć

U hrastovoj kući duboko u šumi živjela je mišica po imenu Kaia. Bila je lijepa mala mišica. Nosila je ružičaste mašne između ušiju i lijepe haljine. Marljivo se brinula za svoj dom i družila se sa svim životinjama u šumi. Ispred njezine kuće bio je vrt u kojem je uzgajala povrće. Svoje je plodove brala u šumi. A tu je živjela i njezina prijateljica, mišica Lilli. Njezin je dom bio sasvim blizu onog mišice Kaie. Posjećivale su se i zajedno šetale šumom. Ali Lilli već dugo nije dolazila vidjeti Kaiu. Mala mišica Kaia bila je zabrinuta za svoju prijateljicu te ju je odlučila posjetiti i saznati što se događa. Mišica Kaia i Mišica Lilli. Izvor slike: depositphotos.com

Daleko odavde nalazi se zemlja iz bajke. Sve je bijelo, pokriveno snijegom. Kud god pogled seže blješti snježno bijeli pokrivač. Zimski zmajevi žive u ovoj zemlji. Ogromni su. Tiho lete promatrajući sve oko sebe. Oni pomažu ljudima i bićima iz bajki koji tu žive da se ugriju. Njihov najčešći zadatak je loženje vatre. Vatra je jedina stvar u ovoj bajkovitoj zimskoj zemlji koja može donijeti toplinu, zato je toliko važno da zmajevi u tome pomognu. Dovoljno je da otpuhnu malo svog vatrenog daha na komad drveta i pojavi se vatra.

U zemlji santi leda i snijega živio je polarni medvjed. Bio je pomalo samotnjak. Nisu mu trebali prijatelji ni žena polarna medvjedica. Bio je sretan što živi sam. Jahao je na santama leda, valjao se u snijegu i plivao u ledenoj vodi. Radio je što je htio, kad je htio i bio je sretan što se ne mora ni o kome brinuti. Ali jednog dana dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo medvjeda.

Tijekom rujna, listopada i studenog jesen je u punom jeku. Lišće mijenja boju i pada, vjetar nam diže kape, a kiša pada sve češće. Na tlu se pojavljuje i dosta kestena. Mnoga ih djeca pokupe i odnesu kući. To je zato što su ti kesteni najbolji za izradu raznih figurica i životinja. Ali jeste li ikada čuli za sretne kestene?