Priče za laku noć

Duhovi su usamljenici. Oni održavaju prijateljstva sa svojom vrstom, ali to je sve. Jedan od njih, duh Cecílek želio se oženiti. Problem je bio što nije mogao naći nevjestu. Logično je da se duh može oženiti samo duhom – s djevojkom. A bilo ih je očajno malo. Dakle, nije poznavao nijednu djevojku. Povjerio se svom prijatelju duhu Florijanu. Razmislio je na trenutak, a onda mu rekao da će mu dovesti tri uklete djevojke na izbor. Cecílek se radovao i čekao što će Florian smisliti.

Postojao je duh po imenu Žmůrek i imao je veliki problem. Iz sjedišta svih duhova poslali su ga u napušteni mlin, gdje je trebao plašiti. Ali on to nikako nije htio učiniti. On je bio taj koji je želio biti prijatelj s ljudima, a ne plašiti ih. Provjeravan je nekoliko puta, jer je dojavljeno da nimalo ne plaši ljude. Nadređeni su mu prijetili kaznom ako ne bude radio svoj posao. Žmůrek je i dalje odbijao plašiti. Ljudi su znali da je u mlinu, ali su ga se svi bojali. I Žmůreku je bilo jako žao. Bio je užasno tužan.

Bio jednom jedan noj Quido. Njegova najveća strast bila je čuvanje djece i trčanje. Ali nitko od životinjskih stanovnika grma nije bio zainteresiran za njegove usluge. Rekli su jedni drugima – nitko nas ne krade, nitko nikoga ne ozljeđuje, pa što će nam onda čuvar?

Bělinka je bila vrlo izbirljiva mlada mačka. Imala je brata Moureka, koji je bio uzoran. Njihovi roditelji Micinka i Macík bili su ponosni na njega. Sviđala im se i Bělinka, ali im je smetalo koliko je njihova kći izbirljiva. Nisu znali što da rade, pa su pitali baku, Micinkinu majku.

Na jednoj farmi živjelo je šest životinja – pas, mačka, koza, janje, patka i kokoš. Svatko je radio svoj posao i tako je trajalo mnogo godina. Samo jednom su se životinje posvađale i počele se kriviti što je drugoj lakši posao. Na kraju su odlučile isprobati tko će od njih biti u pravu.

Napuštena kuća stajala je u jednoj regiji daleko od ljudi. Bila je to ukleta kuća, po izgledu. Ljudi tamo nisu ni zalazili. Kad su morali ovuda proći, držali su se što dalje od kuće. Svi su znali da u njoj žive duhovi. Pričalo se da su zli. No, to nije bila istina.

Doktor djetlić živio je u šumi i često su ga posjećivale životinje s raznim bolestima. Iako je uglavnom liječio drveće, uvijek je mogao izaći na kraj s bolesnim šumskim životinjama. Jednog dana doleti mu šojka Kračmerka. Ništa nije nedostajalo, ali je ostala bez daha i morala je izdahnuti prije nego što je uspjela izgovoriti riječ. Zatim je počela moliti dr. Djetlića da s njom brzo odleti do gospođe Bor. Nešto je muči i nitko ne zna što učiniti. Djetlić im je bio nada da će se Bor oporaviti. Pa je spakirao svoj medicinski kovčeg i odletio sa šojkom na to mjesto.

Na jednom brežuljku postojalo je sklonište. I to vrlo uspješno. Nažalost, životinje su ovdje došle u velikom broju, ali su nakon nekoliko dana otišle u nove obitelji, gdje su se lijepo provele.

Bila jednom dva komarca. Cijeli život su samo visili na velikoj livadi i ništa nisu radili. Samo jednom je komarac rekao drugom komarcu da više ne uživa u tome što ga ljudi i dalje ganjaju i žele mu opaliti šamar, na primjer. Komarac je ponovio istinu. Ljudi stvarno ne vole ove životinje koje zuje. Komarac je nastavio uzdisati i krenuo nastaviti svoj odmor. Drugi komarac nije spavao cijelu noć, pitajući se što bi mogao učiniti da malo promijeni mišljenje ljudi. I shvatio je. Odlučio je proletjeti svijetom s drugim komarcem, a u rezervi je imao još iznenađenje. Sada je trebalo nagovoriti komarca.

Lukava je bila kuma lisica Eliška. Uostalom, takve su lisice. Na farmi nedaleko od svoje jazbine živjela je krmača. Nije se usudila suočiti s njom, jer bi to za nju bio veliki zalogaj, ali Eliška je čula da krmača Květuška ima četiri praščića – tri djevojčice i jednog dječaka. A njih je željela.

Bila jednom jedna sićušna žena koja je živjela u sićušnoj kući u sićušnom selu. Jednog dana ta sićušna žena stavila je svoj sićušni šeširić i izašla iz svoje sićušne kuće u sićušnu šetnju.

Bila jednom jedna siromašna udovica koja je imala sina jedinca po imenu Jack i kravu po imenu Mliječnobijela. A sve od čega su živjeli bilo je mlijeko koje je krava davala svako jutro, a koje su nosili na tržnicu i prodavali. No, jednog jutra Mliječnobijela nije dala mlijeko i nisu znali što učiniti.

Nekada davno postojalo je malo selo u blizini šume. Tamo je živjelo pet najboljih prijatelja po imenu Meral, Shehan, Supun, Kaveen i Rose. Jedne večeri igrali su se skrivača. Kaveen se mislio sakriti u šumi jer ga tamo nitko ne može pronaći. Otrčao je u šumu i sakrio se iza stabla.