Priče za laku noć

Sovama nije lako zimi. Mislite li da samo spavaju ili se odmaraju u toplini svoje šupljine drveća? Pa, varate se. Da, sovu nećete vidjeti u šumi danju, ne leti van do sumraka, ali tada se stvarno ima čemu veseliti. Mora držati otvorene uši i izvrstan vid i nečujno letjeti kroz šumu. S grana pomno pazi na šuštanje kako bi mogla loviti najbolju hranu. A budući da je poznato da miševi, voluharice i žabe zimi spavaju, sova mora čekati dok ne ulovi pticu. A to može dugo trajati.

Na seoskom imanju u zabačenom kutku malog kraljevstva živjela je jednom lijepa djevojka. Odjeća joj je bila poderana, a obrazi prljavi, ali ni to nije sakrivalo njezinu ljepotu. Također je bila vrlo ljubazna i skromna. Obavljala je najteže poslove u domaćinstvu i rijetko je imala trenutak za sebe. Nitko je nije zvao drugačije nego Pepeljuga. S njom su na imanju živjele njezina maćeha i dvije polusestre. No, sve tri su bile jako zlobne prema Pepeljugi i ona je morala trpjeti svakakva njihova zlostavljanja.

U lijepoj drvenoj kolibi pokraj šume živio je dječak po imenu Tadej. Živio je u vikendici s roditeljima. Izgledao je kao pravi nitkov, a takav je i bio. Nije ostao miran ni jedne minute. Uvijek mu je bilo teško mirno sjediti na stolcu i paziti. Odmah bi počeo mahati nogama, oči bi mu počele lutati po sobi i uvijek se pitao što bi mogao dotaknuti i u kakav bi se nestašluk mogao uvaliti. Prsti bi mu počeli trnuti kao da nekamo žele pobjeći, a cijelo bi mu se tijelo vrpoljilo kao da ga grizu buhe. Ukratko, Tadej se vrpoljio.

Postoji jedan grad u kojem ogroman broj vlakova putuje tamo-amo svaki dan. Toliko vlakova, zapravo, da su željezničke pruge po cijelom gradu. Vlakovi cijelo vrijeme prolaze kroz grad. Idu preko brda i planina, kroz doline i pokraj livada. Vrše dostavu tereta, prijevoz ljudi i direktan prijevoz za cijeli grad. Svaki vlak točno zna gdje treba ići i u koje vrijeme. Nijedan vlak nikad ne kasni. Ali nije uvijek bilo tako.

Duboko u šumi, u velikoj jazbini, živjela je obitelj jazavaca. Otac jazavac, majka jazavac i njihovo dvoje živahne, prekrasne djece. Bila su to dva dječaka jazavca. Zvali su se Monty i Biscuit. Obojica su bili jako dobri. Pomagali su roditeljima u svemu.

Na rubu snježnog velikog grada stajala je mala, ali ugodna kuća. U njemu je živjela obitelj – mama, tata, moj mlađi brat Tomasz i ja – Elisabeth. Unatoč svim nedaćama kroz koje smo prolazili zbog siromaštva, bili smo zaista sretni. U našoj obitelji vladala je ljubav, zahvalnost i skromnost.

U zelenoj livadi prekrivenoj cvijećem, šareni leptiri lepršaju po zraku, a miris cvijeća se širi uokolo. U sredini livade nalazi se mali grad zvani Cvjetnograd, u kojem žive razne životinje. Među njima su pjevne ptice koje svako jutro pjevaju svoje pjesme, a druge životinje imaju razna zaduženja i načine zabave. Neki rade u vrtovima, a drugi uživaju u igri i druženju.