Iza gora, iza dola živjela je dugina vila Bella. Međutim, lijepa vila nije bila obična vila, svojom je čarolijom stvarala prekrasne duge po cijelom svijetu. Majka priroda povjerila je Belli ovaj vrlo važan zadatak. I naša dugina vila Bella bila je vrlo spretna i voljela je letjeti uokolo sa svojim malim svjetlucavim krilima i stvarati prekrasne duge.
Jer, draga dječice, duge nastaju upravo kada pada kiša i padaju kapljice iz teških oblaka i kada sunce proviri iza oblaka. A upravo za te duge brine vila Bella koja leti svijetom i stvara prekrasne šarene duge.
Jednoga dana, dok se sunce dizalo visoko iza drveća, Bella je primijetila da kišni oblaci dolaze sa suncem. Lijepa vila je znala da je ovo njezin trenutak da baci čaroliju. Bella je poletjela u nebo, smjestila se visoko na granu drveta, spremna naslikati prekrasnu dugu čim padne prva kap.
Dok je Bella čekala kišu i veselo pjevala u sebi, pripremila je svoj štapić i htjela ocrtati dugu kad joj je štapić pao. “Oh ne!” povikala je Bella. Znala je da mora uspjeti naslikati dugu kako se majka priroda ne bi naljutila na nju. Raširila je svoja svjetlucava krila i poletjela kroz gusto drveće. Ali dugina vila nigdje nije mogla naći svoj štapić. Bella je sjela na mali grm i počela gorko plakati. Mora ga pronaći, inače će cijeli svijet biti tužan što neće vidjeti prekrasnu dugu.
“Što se događa?” obratio joj se blagi glas. Bella je pogledala oko sebe, ali nije vidjela nikoga. “Tko je tamo?” upitala je tužnim glasom. „Ja sam vila nade i radosti, ja sam Ana. Sjedim ovdje”, odgovorila joj je sićušna zelena vila koja je sjedila na latici. Dugina vila je pogledala prekrasan ružičasti tulipan na kojem je sjedila mala vila. Bila je mala kao zrno graška!
Bella je namjestila svoje žute haljine i poletjela do male vile i rekla: „Izgubila sam štapić, pa ne mogu iscrtati lijepu dugu! Svi će biti tužni ako ne vide nebo prošarano prekrasnim bojama.” požalila se vila Bella. Mala vila Ana ju je pokušala razveseliti. „Pomoći ću ti da ga pronađeš! Ne smiješ odustati!”, rekla joj je.
Malena Ana odlučila je pomoći svojoj novoj prijateljici duginoj vili koliko god može. I tako je vila duginih boja Bella krenula pronaći svoj štapić s novom pomoćnicom, vilom nade i radosti Anom. Dok su male vile letjele po šumi, nigdje nisu vidjele štapić. Ali iznenada je Ani nešto bljesnulo pred očima. „Vidi, eno ga!” povikala je Ana veselo. Bellin štapić bio je zaglavljen u mreži. Vile su se dogovorile da pažljivo skinu štapić kako ne bi probudile velikog pauka koji je hrkao iznad njih. Letjele su preko mreže i već su posegnule za štapićem kad se veliki pauk probudio.
“Imam ga! Imam svoj štapić!” povikala je Bella i zamahnula njime prema nebu kako bi brzo stvorila prekrasnu dugu. Ali nije primijetila da je veliki pauk u svoju mrežu zarobio malu vilu Anu. “Aah!” Ana je vrištala tražeći pomoć.
Iznenada se nad šumom pojavila ogromna duga, zaslijepivši pauka svojim svijetlim bojama, a on se toliko uplašio da je otpuzao u skrovište. Ana se brzo ispetljala iz mreže te su ona i Bella odletjele na sigurno, daleko od velikog, strašnog pauka.
“Hvala što si me spasila!” rekla je Ana, “pomogla mi je tvoja prekrasna duga!” Bella se nasmiješila. „Hvala tebi, bez tebe ne bih pronašla svoj štapić, naučila si me da ne odustajem!“, rekla je Bella milujući malu vilu Anu po snježnobijeloj kosi.
I tako su vile postale nerazdvojne prijateljice koje su uvijek jedna drugoj pomagale. Bella je slikala duge diljem svijeta, a vila Ana je donosila nadu i radost svima koji to zaslužuju. Majka priroda samo je odozgo gledala kako vile pomažu jedna drugoj i bila je sretna što nikada nisu odustale i što su pronašle put jedna do druge.
