U carstvu bajki, daleko od nas ljudi, nalazi se čudna zemlja. To je mjesto puno tajni i misterija. Ljudi kažu da je u toj zemlji skriveno blago. Nitko ne zna što je to blago i gdje je skriveno. Dobro je skriveno i put do njega nije lak. Mnogi su ga ljudi pokušali pronaći, ali su se vratili praznih ruku.
Jednom davno, mlada djevojka je došla u ovu zemlju. Bila je lijepa i hrabra, a nadasve pametna i draga. Zvala se Nina. Čula je i za blago koje zemlja krije. Pročitala je nekoliko knjiga o tom blagu. Nacrtala je karte mjesta gdje bi moglo biti skriveno. Spakirala je što bi joj moglo zatrebati i krenula na put.
Kad je Nina stigla na to tajanstveno mjesto u carstvu bajki, bila je očarana. Tamo je sve bilo tako lijepo obojeno. Svjetlucave ptice letjele su joj iznad glave, ružičasti jednorozi jurili su oko nje, a svuda okolo svirala je prekrasna glazba. Bilo je to mjesto puno sreće.
Odjednom je u daljini ugledala gustu šumu. Nina je znala da mora ući. U knjigama koje je čitala o blagu piše da mora pronaći srebrni bunar u šumi. I tako je Nina otišla u najgušću šumu koju je ikada vidjela.
Nakon dugo vremena pronašla je bunar iz kojeg je tekla srebrna voda. Uzela je nekoliko kapi vode u ruke i popila. Odjednom je voda prestala teći. Tlo se počelo tresti i kamenje iza bunara počelo se otvarati. Rupa je postajala sve veća i veća i tamo gdje je bio bunar odjednom se pojavio ulaz u crnu špilju.
Čula je glas iz špilje: “Želiš li pronaći blago? Moraš ući unutra, ne preostaje ti ništa drugo. Ali budi jako oprezna i ne oklijevaj predugo.” Nina se bojala. U špilji je bilo mračno i nije znala što je tamo čeka. No htjela je znati kakvo blago krije, pa je skupila svu svoju hrabrost i ušla unutra. Kamenje je skliznulo jedno uz drugo. Otvor se zatvorio za njom.
Nina je brzo izvadila svjetiljku kako bi mogla vidjeti i polako krenula naprijed. Na zidovima špilje bilo je nekoliko slika. Netko ih je isklesao. Došla je do ogromne stijene koja joj je stajala na putu. Tu je nešto pisalo.
Nina je počela čitati: „Ako želiš blago dobiti, odgovor na zagonetku moraš izgovoriti. Iza crne šume, ako slijediš svoj glas, u kućici maloj vilu ćeš naći. Nekad se skriva i rijetko se vidi. Sretan je onaj tko s njom nešto doživi. Njezina moć promijenit će tebe, nećeš više prepoznati sama sebe. Što je to?”
Nina je završila s čitanjem zagonetke. Hodala je naprijed-natrag, pokušavajući pronaći odgovor na zagonetku. Nakon nekog vremena uzviknula je: “Znam šta je to! To je ljubav! Samo ljubav ima takvu moć nad ljudima.” Kad je Nina to rekla, velika stijena se počela pomicati u stranu. Ispod nje bila je rupa u zemlji. Nina je bez razmišljanja zavukla ruku u rupu. Umirala je od želje da vidi što će tamo pronaći. Ali nije našla ništa. Nije bilo druge zagonetke. Ni zlata ni dragog kamenja.
Prvo je bila razočarana, ali kada je napuštala špilju, nešto se dogodilo. Slike koje su bile uklesane na zidovima špilje počele su sjati u mnogo različitih boja. Slova su se kretala po zidovima i zajedno su stvarala natpis koji je glasio: “Pogodila si, Nina. Najveće blago je ljubav. Zato ju nikad nemoj izgubiti.”
Od tada je Nina uvijek bila sretna. Nikada nije zaboravila što se dogodilo u špilji. Nije našla dragog kamenja ni zlata, pronašla je nešto važnije. Doznala je istinu o tome što je najveće blago na svijetu.
