Ima jedno lijepo selo u kojem vozi školski autobus. Šaren je i vozi ga veseli vozač. Dok vozi, izgleda kao da se cijeli trese. To je zato što nosi svu djecu iz cijelog sela. Samo brbljaju i smiju se i ne sjede mirno, ali vozaču to ne smeta.
Saznaj više
Daleko izvan grada, toliko daleko da više nije bilo kuća ni zgrada, bio je zdenac. Bilo je vrlo dubok. Voda u njemu bila je prekrasno čista. Na rubu zdenca visjela je kanta. Mogla se spustiti i svatko tko je htio mogao je zahvatiti vodu i piti. Ali to nije bila obična voda. Ni zdenac nije bio običan. Bio je to zdenac želja i odgovora.
Saznaj više
Miki i Riki bili su dva polarna medvjeda. Živjeli su blizu Arktičkog kruga. To je mjesto gdje je tijekom cijele godine jako hladno i snježno. Tamo im se jako sviđalo živjeti jer su voljeli zimu i hladno vrijeme. Ali kako su to bila dva nemirna i pametna medvjeda, uvijek su nešto izmišljali.
Saznaj više
Nakon zime dolazi proljeće. Trava počinje zelenjeti. Livade počinju nicati šarenim cvijećem. Životinje se počinju buditi iz zimskog sna. Jata ptica lete natrag u naše tople krajeve. Sunce sve više grije i posvuda je toplije. Ponekad neočekivana topla proljetna kiša natopi našu zemlju. Kad pada kiša i sija sunce, na nebu se pojavi nešto lijepo i šareno. Znaš li što? To je duga. Nitko joj nikada nije vidio početak ili kraj. Nitko ne zna kako je dospjela ovdje. Ali znam priču o djevojčici koja je pronašla čaroliju duge.
Saznaj višeIma jedna lijepa livada. Tu raste cvijeće različitih boja i mirisa. Trava je najzelenija na svijetu. Svaki list i svaka biljka koja tamo raste izgleda kao iz bajke.
Saznaj višeJednom davno bila je velika zgrada na kraju našeg grada. Imala je puno prozora i otprilike tri kata. Bila je siva i na prvi pogled izgledala je tužno. Bila je to dječja bolnica u koju su išla bolesna djeca. Neki su bili tamo neko vrijeme, samo ih je trebalo liječiti i mogli su kući, drugi su morali ostati danima jer su bili prebolesni. Neki su čak dovezeni kolima hitne pomoći. Sara je bila jedno od te djece.
Saznaj višeU prekrasnoj drvenoj kućici, gore na tavanu u dječjoj sobi, spavao je dječačić. Kosa mu je bila smeđa poput kestena, a oči plave poput bunara. Bio je dobar dečko, ali je svake večeri bio uplašen. Bojao se mraka i zvukova koji su dopirali s potkrovlja. Bojao se čak i šuma potoka koji je bio blizu njihove kuće. Zato ga nitko nije zvao drugačije nego “Straško”. Bojao se svega.
Saznaj višeU gradu ne vidite mnogo životinja. Vjerojatnije je da ćete vidjeti automobile, motore, skutere, puno ljudi i djece koja se igraju. Ali povremeno se u gradu nađe divlja životinja. Na primjer, možete vidjeti ptičja gnijezda na drveću. Pronađu visoko drvo s račvastim granama. Pažljivo postavljaju granu za granom i list za listom dok ne dobiju udobno i čvrsto gnijezdo. Jedno takvo drvo, na kojem su živjele ptice, stajalo je točno ispred Editine kuće.
Saznaj višeJednom davno, iza sedam rijeka i sedam planina, bilo je jedno kraljevstvo. U njemu su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. Imali su dvije kćerke. Obje su princeze bile vrlo lijepe i pametne. Obje su imale dugu kosu koja je lijepo vijugala. Uvijek su nosile lijepe haljine. Svima su se smiješile i bile su vrlo prijazne i ljubazne. Voljele su odlaziti u vrt te pjevati i plesati među drvećem i cvijećem. Bile su jako dobre u tome. Dok su plesale, izgledalo je kao da ne dodiruju tlo. Sve su radile s veseljem i potpunom lakoćom.
Saznaj višeU lijepom malom selu živio je mali dječak. Zvao se Ivan. Uvijek je nosio istu kapu na glavi, koljena su mu uvijek bila razbijena, a ruke prljave. Dok je odrastao, naučio je svaki zanat. Znao je sašiti cipele, popraviti krov, posaditi drvo, voziti traktor ili jahati konja. Nije bilo ničega što on nije mogao učiniti. Kad je postao punoljetan, odlučio je krenuti u svijet. Uostalom, znao je sve raditi, pa zašto onda ne bi mogao zaraditi novac negdje u svijetu da mu bude dobro? Ivan je uzeo nešto za jesti i krenuo gdje su ga noge nosile.
Saznaj višeU jednom gradiću bila je lijepa vila. To je kuća koja je veća od ostalih i obično u njoj živi nekoliko obitelji. U ovoj vili živjela su dva dječaka sa svojim roditeljima. Oli i Vili. Bili su najbolji prijatelji. Vili je živio na prvom katu, a Oli u prizemlju. Svaki put kad bi Vili nekamo išao, skliznuo bi niz ogradu i sletio točno pred Olijeva vrata. Svugdje su išli zajedno. Zajedno su igrali igrice i zajedno smišljali ideje. Oko njihove vile bio je prekrasan vrt. Travnjak je bio potpuno mekan i imali su puno prostora za igru. Voljeli su se igrati u vrtu.
Saznaj višeLuna je bila posebna djevojčica. Živjela je među duhovima i sama je bila slatki mali duh. Njezina crvena kosa uvijek je bila potpuno razbarušena, obrazi prljavi, a odjeća kao da je sašivena od najrazličitijih komada odjeće jarkih boja. Moglo se na prvi pogled vidjeti da nije kao druga djeca. Ali Luna je silno željela imati prijatelje među normalnom djecom, iako joj je majka bila duh, a i otac joj je bio duh. Iako je išla u školu s ostalim duhovima, još uvijek je čeznula za svijetom obične djece koja nisu duhovi.
Saznaj višeBio jednom jedan prekrasan grad. U njemu je bilo toliko malih kućica da su morale stajati vrlo blizu jedna drugoj. Tu je živjelo puno ljudi, ali najviše je bilo djece. Bilo ih je nekoliko u svakoj obitelji. Većina njih se poznavala. Posjećivali su se, igrali zajedno, išli na izlete, zajedno išli u školu. U ovom gradu bilo je čak i lijepo igralište. Djeca su se jako dobro brinula za njega. Svaku večer kad bi išli kući, čistili bi ga.
Saznaj višeKad sunce ujutro izađe i obasja cijelu zemlju, na nebu se pojavi nešto čudno. Oblačić lebdi nebom, pahuljast i izgledom podsjećajući na šećernu vunu. Ostali oblaci su bijeli ili plavi, ali ovaj je ružičaste boje. To je zato što je čaroban. Na njemu sjede dva čarobna bića. One su vile. Jedna se zove Dobromila, a druga Dobrovila.
Saznaj višeU dalekoj zemlji gdje cijele godine pada snijeg, na najvišim planinama, dogodila se priča koju vam želim ispričati. Dogodilo se to davno. Postoji planina koja je najviša na svijetu. Ljudi tamo ne idu. Ima hrpa snijega, a ponekad i lavina. To znači da se dio snijega negdje olabavi, a onda sav sklizne niz planinu. Čak i ako na planini nije bilo ljudi, ipak je bilo života. Tamo je živio snježni čovjek.
Saznaj više