Zima je stigla. Bijeli snježni pokrivač prekrio je cijeli krajolik. Na drveću se pojavio svježi snježni pokrivač. Temperatura je padala ispod nule na termometrima, a mraz je prekrivao prozore. Zima je bila upravo onakva kakva treba biti. Sva djeca u selu susrela su se na obližnjem brdu da isprobaju svoje sanjke i bob. I Boris je krenuo tim putem.
Saznaj više
Daleko iznad neba, gotovo u svemiru, stoji prekrasna zgrada. Izgrađena je na planetu. Ali to nije bilo koja kuća. Izgleda kao da je od pare. Uvijek je nekako blago valovita. To je čarobna tvornica.
Saznaj više
Usred velikog grada bila je velika zračna luka. Tu su bili parkirani i mali i veliki avioni. Manji su letjeli na slikovita putovanja i razgledavanja, a veći su prevozili puno ljudi na odmore i letjeli u daleke zemlje. Ali među velikim avionima, jedan se osjećao nesretno. Htio je samo letjeti zemljom, onoliko brzo koliko je htio. Nije želio prevoziti puno ljudi i svaku rutu unaprijed planirati. Zato je odlučio da će početi letjeti samo za sebe. Barem dok nije umalo izazvao nesreću.
Saznaj više
U dalekoj zemlji, duboko u šumi, stajala je drvena koliba. A unutar nje dogodila se jedna priča koju ću vam sada ispričati.
Saznaj višeRosie i Lisa bile su dvije nerazdvojne djevojčice. Bile su kao dan i noć, kao voda i vatra. Tako različite, ali tako bliske prijateljice. Rosie je imala dugu crvenu kosu poput plamena i oči crne poput ugljena. Lisa je bila djevojčica kratke svijetle kose, a oči su joj bile zelene kao u mačke. Djevojčice su sve radile zajedno. Slagale su se, jako voljele jedno drugo, zajedno su doživjele puno eskapada i avantura. Znale su čak i razveseliti jedna drugu kad bi im se dogodilo nešto tužno. Kao nedavno, kad je Lisa bila bolesna.
Saznaj višeŠkolski odmor je završio. Zimski praznici su brzo proletjeli i djeca su se morala vratiti u školu. No, svejedno su se veselili popodnevnoj zabavi na snijegu. Bili su nemirni u školskim klupama; toliko su se veselili boravku na brdu. Ali nisu ni slutili što ih čeka.
Saznaj višeU blizini mračne šume stajala je mala kućica. U njoj su živjeli djed i baka. Svaki praznik dolazila im je u posjet unuka Anette. Djevojčica smeđe ravne kose i očaravajućeg osmijeha. Svaki slobodan dan provodila je u bakinoj i djedovoj vikendici. Ali jednog praznika dogodilo se nešto što Anette nikada neće zaboraviti.
Saznaj višeJesen je bila na izmaku i svaki čas je trebala početi zima. Šumske su životinje skupljale svoje posljednje zalihe hrane, dok su druge udobnije uređivale svoje jazbine i spremale ih za zimski san. U šumi je također živjelo mali lane po imenu Felix. Rodio se prije nekoliko mjeseci, pa još nije iskusio zimu. Ali jako je volio jesen. Nastavio je skakati po opalom lišću i bacati šišarke uokolo. Listovi su bili tako mekani i tako lijepi i šareni!
Saznaj višeNa rubu grada, točno tamo gdje završavaju sve ceste i pločnici, stoji šarena kuća. Ima narančasti krov i svijetloplave zidove na kojima je naslikano cvijeće. Iako u njoj nitko ne živi, svaki dan dolazi puno djece koju dovode roditelji. To je vrtić. Ali ne bilo koji vrtić.
Saznaj višeBila je veljača. Jutra su još bila mrazna i tu i tamo je pala pokoja pahulja snijega. Snježni pokrivač još je prekrivao brda, a led je svjetlucao na površini bara i jezera. Uz jedno jezerce stajala je veličanstvena vrba. I svaki dan vodenjak Scruff sjedio je u toj vrbi. Nosio je topli zeleni kaput i crvenu kapu, ispod koje mu je virila zelena kosa. Vodenjak je svaki dan sjedio u vrbi iznad jezerca i čuvao svoje prijatelje šarane i somove koji su živjeli u jezercu.
Saznaj višeIznad velike zelene doline, stajalo je proljetno kraljevstvo. Cvijeće je tamo raslo cijele godine, duga je ponosno stajala nad zidinama dvorca, a drveće je cvjetalo u vrtovima kraljevstva. O tom proljetnom kraljevstvu pričalo se nadaleko. Svi koji su prolazili htjeli su vidjeti boje po kojima je kraljevstvo bilo poznato. Drveće, cvijeće i duga. Sve je to uljepšalo kraljevstvo raznim bojama.
Saznaj višeNekoć davno, u starim pričama, živjeli su razni ljudi koji nisu mogli imati djece. I kad bi u svojoj želji za djetetom već sasvim izgubili strpljenje, rekli bi: »Kad bismo bar imali dijete, makar bilo i maleno kao palac!« Ili: »Kad bismo bar imali dijete, makar bilo i prase!« Ili grm ružmarina! Makar običan lonac! I baš se najčudnije želje u pričama ostvaruju.
Saznaj višeKad dođe jesen, sunce počinje ranije zalaziti, na nebu se često skupi više oblaka, a često je i kišno razdoblje. Ponekad kiša pada kratko, ali ponekad pada cijelim tjednima. Jednom je takvo loše vrijeme došlo i u naše selo. Bilo je jako vjetrovito i oblaci su se skupili. Bila je prava oluja. Ali kad je oluja prošla, kiša je nastavila padati.
Saznaj višeKad nastupi noć, na nebu se pojavi djelić mjeseca i oko njega počnu svjetlucati zvijezde. Neke od njih blistaju više, neke manje. Ali sve one izgledaju vrlo lijepo na nebu. Ako dobro pogledate mjesec, možete vidjeti da netko sjedi na njemu. To je vilenjak Dozy. Sjedi na mjesecu, njišući nogama u zraku. Njegov nebesko srebrni kaput prekrasno svjetluca na crnom nebu, a svjetlucava kosa vijori se u zraku.
Saznaj višeDaleko u planinama, tamo gdje su samo snijeg i mraz, živio je Jeti. Živio je na najvišem planinskom vrhu, lijepo skriven u špilji. Nijedan ga čovjek nikada nije vidio. I stoga nitko nije znao da on postoji.
Saznaj više