Orlići

Daleko u visokim liticama nalaze se mjesta gdje su gnijezda orlova. Vrlo su visoko i ne mogu se vidjeti s tla. Samo ako stanete ispod te stijene, možete vidjeti kako odnekud doleti pokoji mama ili tata orao. Uglavnom lete u potrazi za hranom. Ostavljaju svoje orliće u gnijezdu i odlete da im donesu nešto dobro za jelo, kako bi bebe orlovi odrasli i ojačali. Kad orlići malo porastu, vrijeme je da sami polete iz gnijezda kako bi isprobali snagu svojih krila i naučili kako se to radi.

U jednom takvom gnijezdu, na najvišem vrhu na stijeni, živjela je obitelj orlova. Mama, tata i dva orlića. Zvali su se Bela i Rik. Rik, iako je bio vršnjak svoje sestre Bele, bio je veći i imao je više snage i hrabrosti. Jako je volio Belu i pomagao joj je u svemu. Ponašao se kao dobar veliki brat.

Kada je došlo vrijeme da sami pokušaju letjeti, Bela se jako uplašila. Stajali su na rubu gnijezda. Oboje su spustili pogled. Ispod njih bila je nevjerojatna visina. Roditelji su stajali iza njih. Strpljivo su čekali da se netko od njih odvaži i poleti. Bili su im spremni pomoći. Rik je bio toliko uzbuđen da je htio napraviti korak naprijed, ali kad je pogledao Belu, nije mogao. Samo je stajala, sa strahom u očima, a krila i noge su joj bili ukočeni. Nije se mogla pomaknuti. Nije mogla. Rik joj je prišao korak bliže. “Bela, što je s tobom?” Oprezno je upitao. “Rik, ne mogu. Tako se bojim. Visoko je. Vjerojatno nikada neću biti prava orlica.” Tužno je spustila oči i koraknula natrag u gnijezdo. Rik je znao da je vrijeme. Danas mora odletjeti. Ali nije htio ići bez svoje male sestre. Tada mu je nešto sinulo. Mora učiniti da se osjeća sigurnom, kako se ne bi bojala. Pa joj je rekao: “Bela, ja ću letjeti ispod tebe. Ja sam veći. Ako nećes uspijeti, ili ako ćeš se samo bojati, ja ću te nositi. Bit ću ispod tebe sve vrijeme, bit ću tu za tebe. Ne boj se.” Bela je skupila svu hrabrost koju je imala. Stajala je na samom rubu gnijezda. Noge su joj se meškoljile, krila ukočila. Kad je pogledala visinu ispod sebe, nije mogla disati. Tada je osjetila kako joj mali brat nježno pogladi krilo i toplo joj se nasmiješi. Iako nije ništa rekao, znala je da će joj pomoći. Tri, dva, jedan i sada. Oboje su odskočili i pustili da ih vjetar odnese. Zamahtali su krilima što su jače mogli. Cijelo to vrijeme Rik je letio ispod Bele da je nosi ako slučajno ona ne može. A ponekad joj je malo pomogao kad bi izgubila ravnotežu. Uskoro su oboje letjeli poput velikih orlova. Ali Beli je bilo drago što je za taj prvi korak imala nekoga tko će joj pomoći.

Ako ikada odete pogledati visoke stijene i vidite orlove kako lete iznad vas, možda će dvoje od njih biti Bela i Rik. Prepoznat ćete ih po tome što uvijek lete blizu jedno drugom. Spremni su pomoći jedan drugome.