Obična priča o jednom neobičnom prijateljstvu

Priča koju ću vam ispričati dogodila se davno. Riječ je o djevojčici koja je otkrila da je prijateljstvo jedna od najvažnijih stvari na svijetu. I da prijatelje nađete tamo gdje se najmanje nadate.

Prije nekoliko godina u mom je gradu živjela jedna djevojčica. Uvijek je bila sretna i nasmijana i puna sjajnih ideja. Nikad joj nije bilo dosadno. Ponekad je bila kuharica, ponekad je bila istraživačica i istraživala okolinu, a ponekad je bila hrabra penjačica koja se mogla popeti na bilo koje drvo. Imala je dugu crnu kosu. Često je nosila dva konjska repa spletena zajedno, a lice joj je bilo ispunjeno prekrasnim smeđim pjegicama. Budući da je izgledala kao indijanka, svi su je zvali Indy.

Jednog dana odlučila je sagraditi kuću na drvetu. Njezini prijatelji u gradu bili su negdje na odmoru pa ih je htjela iznenaditi. Jedva je čekala da dođu i vide što im je sagradila. Igrat će se na drvetu i promatrati sve oko sebe. Prvo je donijela drva koja je našla u šumi. Spretno se popela na stablo i počela donositi drva. Pokušavala ih je tamo pričvrstiti kad joj se stopalo poskliznulo i Indy je zamalo pala s velike visine.

U posljednjem trenutku uhvatila se za granu i sada je visjela visoko iznad zemlje. Držala se svom snagom, ali se nije mogla povući gore. Samo se držala, a noge su joj bile u zraku. Osjetila je da joj ponestaje snage, da više ne može izdržati, kad je čula kako je netko doziva: “Ne boj se i pusti, uhvatit ću te, vjeruj mi.” Bila je to gospođa koja je živjela nedaleko od nje.

Indy je rijetko razgovarala s njom, samo je znala da joj je susjeda koja je stara otprilike koliko i njezina majka. Sada je stajala ispod nje, dozivajući Indy da se pusti. Indy se uplašila. Bilo je visoko. Pokušala se još nekoliko puta popeti nazad na drvo, ali više nije imala snage. Ruke su joj skliznule sa grane i dugo je letjela dolje.

Kad je sletjela, ništa joj se nije dogodilo. Susjeda ju je uhvatila. Sada su obje bile na zemlji, ali su bile dobro. Indy joj je zahvalila i počela objašnjavati što radi tamo gore. Hodale su i razgovarale cijelim putem do kuće. Otkrile su da imaju mnogo toga zajedničkog.

Indy je nakon toga gotovo svaki dan odlazila kod susjede. Zajedno su se igrale, šetale, a susjeda je malu Indy naučila mnogim stvarima. Imale su mnoge zajedničke avanture.

Jednom, dok su u vrtu gradile kućicu za ptice, počele su se jako smijati. Ne znam ni sama zašto. U tom trenutku Indy je pogledala svoju susjedu i rekla: “Jako te volim, drago mi je da si me uhvatila kad sam padala sa stabla tog dana. Nisam znala da moja najbolja prijateljica može biti odrasla i toliko starija. “

Zatim ju je toplo zagrlila. Njezina je susjeda samo zatvorila oči i snažno zagrlila malu Indy. “Uvijek ću biti uz tebe, moja draga mala Indy. I ja tebe volim.” Šapnula joj je u uho.

Ova priča možda izgleda kao obična priča o običnoj djevojčici i običnoj odrasloj susjedi. No zapravo, riječ je o njihovom neobičnom prijateljstvu koje traje i danas. I u to sam sigurna. Možeš mi vjerovati.