O izbirljivoj mački

Bělinka je bila vrlo izbirljiva mlada mačka. Imala je brata Moureka, koji je bio uzoran. Njihovi roditelji Micinka i Macík bili su ponosni na njega. Sviđala im se i Bělinka, ali im je smetalo koliko je njihova kći izbirljiva. Nisu znali što da rade, pa su pitali baku, Micinkinu majku.

Ona se samo zvjerski nasmiješila i odmah im ispričala svoj plan. Roditelji su kimnuli, ali nisu bili uvjereni da će uspjeti. Bělinka je jednostavno imala gospodski mačji jezik. Jednog dana baka je povela djecu sa sobom. Zapravo je živjela u susjednoj velikoj kući s vrtom. Tamo su se njezini unuci mogli igrati kako su htjeli. Baka im je pripremila i ručak.

Prvo je bila juha. Bělinka to nikad nije toliko voljela. Mourek je, pak, pojeo sve do zadnje žlice. Sestra mu je ostavila cijeli tanjur i pojela je samo jednu žlicu. Baka nije ni trepnula. Dobro je znala da Bělinka čeka desert. Kao drugo jelo pripremila je ribu. Mourek je opet sve pojeo, a ovoga puta i Micinka. Uostalom, sve mačke vole ribu. Zatim je uslijedio slatki obrok. Baka je donijela istu porciju za oboje. Ali Moureku je žlica pala u travu, pa ju je počeo tražiti. Bělinka je već pojela svoju porciju i nije mogla skinuti pogled s bratova komada. I tako je učinila nešto što braća i sestre jednostavno ne bi smjeli učiniti.

Zgrabila je tanjur i sve progutala u dva zalogaja. Odmah zatim pojavio se Mourek sa žlicom i bakom koja mu je pomogla u potrazi. Kad je Mourek vidio da mu je desert pojeden, gotovo je zaplakao koliko mu je bilo žao. Baka je jako grdila Bělinku i dala Moureku tako duplu porciju. Bělinka je bila uvrijeđena do srži svojih kostiju i zavidna, pa nije mogla ni sjesti do brata, jer je ponovno htjela njegov dio. Baka je to vidjela. Mislila je da će ova mala lekcija izliječiti Bělinku, ali dogodilo se suprotno. Bila je previše ponosna, iako je inače bila vrlo dobra mačka. Stoga je baka posegnula za drastičnijim rješenjem.

Kad je bilo gotovo, dvoje unuka pomoglo je pospremiti stol. Zatim se Bělinka izgubila u smočnici, gdje je pronašla marmelade koje je šapom počela lizati. Baka je sve znala jer je vrebala iza ugla i bila je ljuta. Pozvala je Bělinku da odnese šećer. Ali ona se neupadljivo smiješila. Znala je da njezina unuka to ne može podnijeti. I bila je u pravu. Kad babe nestane s vidika, Micinka stavi šapu u šećer, izvuče ga, poliže ga, a onda počne prskati i kihati – u šećernici je bio papar. Bělinka se odjednom otrijeznila od svog ponosa. Znala je zašto je baka to učinila. Ispričala se Moureku, baki, roditeljima kod kuće, i više nikad nije bila tako izbirljiva niti jela nečiju porciju.