Kad se bliži kraj školske godine, sunce jako sja na nebu i sve ocjene su zaokružene, to znači samo jedno. Stižu veliki ljetni praznici! Kao i svako dijete, i mali Jure veselio se praznicima koji su bili pred vratima. Za praznike imao je puno toga u planu… Igrat će se, ići s roditeljima na more i još puno toga. No najviše od svega veselio se mali Jure odlasku kod bake na selo. Tamo bi trčkarao po livadi, igrao se sa životinjama i pomagao baki koliko je mogao. I Jure je u tome jako uživao.
Kako su dani prolazili, bližio se kraj školske godine. Ocjene su bile zaključene, pa su u školi samo razgovarali, igrali se ili se naganjali po dvorištu. Kad je došao dan podjele svjedodžbi, Jure je bio uzbuđen. To je značilo da ide kod bake na selo. Njegovi roditelji bili su oduševljeni kada je nasmijani Jure donio kući svoju svjedodžbu s čistim peticama. Bio je pošten i uvijek je marljivo učio, baš kako je učiteljica rekla. Ponekad bi dobio opomenu jer je zaboravio zadaću, ali tko ne bi?
“Pa, Jure! Jako smo ponosni na tebe!,” pohvalila je mama Jureta, uručujući mu slatku nagradu i poslala ga da se pakira. Jure je znao da ide u kuću svoje bake na selo.
“Ju-hu! Ju-hu!” uzviknuo je Jure i uskočio u dječju sobu spakirati neke igračke. Mama mu je pomagala s odjećom i ostalim stvarima, naravno. Sljedećeg su jutra njegovi roditelji odveli Jureta u kuću njegove bake na selo, jer su morali raditi. Jure se veselio ljetu provedenom s bakom.
Putovanje autom prošlo je dobro. “Evo nas!” rekao je tata gaseći auto. Dječačić je zgrabio ruksak, pozdravio se s roditeljima i otrčao u bakino dvorište. Već ga je srdačno pozdravljala, zajedno s Larom, njezinim vjernim psom. Baka je zagrlila unuka i odmah ga počastila njegovim omiljenim pečenim buhtlama. Jure se raspakirao, pojeo i otišao pomoći baki nahraniti kokoši, pomusti kravu, a zatim nahraniti tri nemirna praščića. Sve je išlo kao po loju. Jure je jako volio životinje i jednog bi dana želio imati gospodarstvo poput svoje bake. Kad se baka nije snalazila, Jure ili tata su joj uvijek dolazili pomagati. Dani su prolazili i Jure je slušao svoju baku i brinuo se za sve životinje. Hranio ih je, muzao ili prao.
Bila je nedjelja navečer i Jure je skoro završio sve svoje poslove osim jednog. Jure je zajedno s Larom otišao u staju obaviti posljednji zadatak koji mu je baka dala prije nego što se smračilo – pomusti kravu Milu. Mali se trudio, ali nije ju mogao pomusti.
“Što je bilo, Lara, pomozi mi? Zašto ne mogu pomusti kravu?” upitao je psića koji je samo zalajao. Zatim se krava smotala i počela ispuštati čudne zvukove. Dječačić nije ni podignuo pogled i odjednom se ispred njega našlo sićušno tele.
“Bako! Mila ima bebu!” – vikne Jure i otrči u kuću za bakom. Zajedno su otrčali natrag u staju. “O, Jure! To je maleno tele!” rekla je baka dok su zajedno pratile malo nespretno tele. “Koje ćeš mu ime dati?” – znatiželjno je baka upitala dječačića. Jure nije mogao vjerovati svojim ušima. On? Hoće li on imati kravicu? Može li joj dati ime? “Zvat će se Oreo! Kao onaj slatkiš! Jer ima i te boje, hihi!” Jure se nasmijao. “Kakvo lijepo ime, Jure! Bit će ti najbolja prijateljica!” rekla je baka i zajedno s Juretom zbrinula malo tele i vratila ga majci Mili.
I tako je dječačić na praznicima pronašao novu prijateljicu, malu kravicu Oreo, s kojom je imao mnogo novih avantura. Oreo, Jure i Lara zajedno su skakali, naganjali se po livadi, igrali razne igre. Dječačić je znao da se o životinjama mora brinuti i da uvijek mora pomoći baki koliko god može, a to je ono u čemu je najviše uživao na praznicima.
Ova prica je dobra.