U jednoj dalekoj zemlji bio je safari. Tu su živjeli slonovi, žirafe, antilope, zebre i druge životinje. Svi su živjeli sretno zajedno na velikim otvorenim prostorima i ravnicama. Lav je bio njihov kralj. Bio je najjači od svih. Ali bio je i pametan, mudar i pravedan.
Jednog dana, zebra je došla do lava i požalila se: “Ovo se ne može nastaviti. Ovdje nema dovoljno mjesta. Moraš nešto reći tim blesavim antilopama. Stalno se šire kao da je cijelo ovo mjesto njihovo.”
Upravo tada je stigla antilopa i rekla: “To nije istina. Vi, zebre, ne ostavljate nam mjesta ovdje. Vi brinete samo o sebi i ne marite ni za koga drugog.”
Lav ih je oboje saslušao, uzeo trenutak da razmisli, a zatim upitao: “Niste li vas dvoje bili prijatelji? Zašto se više ne slažete? Ovdje ima dovoljno mjesta i trave. Pasite zajedno.”
Zebra se uznemirila i povisila glas na lava: “A gdje možemo zajedno pasti? Ovdje nema trave.”
Lav je pogledao oko sebe i tada je vidio što se događa. Ni za zebre ni za antilope nije bilo dovoljno trave i zato su obje bile ljute. Nisu bile zle; jednostavno su bile gladne. Budući da je lav bio mudar, nije se ljutio na njih. On ih je razumio. Obećao je da će riješiti problem.
Zamolio je svog prijatelja orla da razgleda cijeli safari i otkrije gdje ima dovoljno trave za oba krda. Za antilope kao i za zebre. Orao je poletio u zrak i pretražio cijeli safari. Napokon je pronašao ravnicu gdje je trava bila sočna i obilna. Ali bilo je predaleko. Odletio je natrag do lava i sve mu ispričao.
Lav je bio jak i znao je da će sam stići do ravnice, ali su antilope i zebre bile slabije. Bilo bi im teško. Bilo je predaleko.
Nakon dugog razmišljanja, pozvao je i krda zebri i antilopa i priopćio im svoju odluku: “Drage životinje, jako mi je žao što ovdje nemate dovoljno trave. I također razumijem da kad ste gladne, to vas ljuti. Moj prijatelj orao je pronašao mjesto gdje možete zajedno pasti. Tamo ima dosta sočne trave. Samo što je malo daleko. Ali ne brinite, ići ću s vama i odvesti vas tamo. Pomoći ću vam na putu.” I to je ono što je učinio.
Nekoliko su dana zebre i antilope teturale gotovo cijelim safarijem. Ali lav je održao obećanje. Putem ih je štitio, vodio i čekao slabije članove krda. Čak je i mlade nosio na leđima. Kad su stigli do travnatih ravnica, svi su bili zadivljeni. Antilopa i zebra došle su do lava i zahvalile mu se.
Jedne noći dok je zebra ležala na travi, upitala je lava: “Zašto si nas doveo ovamo? Nisi trebao. Ne jedeš travu. Čak si nas zaštitio i pomogao nam.”
“Vidiš, draga moja zebro, biti kralj ne znači samo biti najjači i pobrinuti se da svi znaju. Dobar kralj također mora donositi dobre odluke i misliti na svoje podanike kada ih donosi, kako bi ga oni voljeli. A ja bih želio biti dobar kralj,” odgovori lav. “Ti si jako dobar kralj”, rekla mu je zebra i potom zadovoljno zaspala.
