Jednoga dana gospođa Zečica upitala je Mašu i Medvjeda hoće li čuvati njezina dva mala nestašna zečića koji su mirno spavali u kolicima. Maša i medvjed su pristali. To će biti lako, oni će spavati. A dok se oni probude, majka će se vratiti iz kupovine.
Ali dok je sunce škakljalo zečiće po brkovima, oni su otvorili oči i htjeli van.
“Bok, zeko, hajde da se igramo”, zaljuljala je Maša zeku i stavila ga u travu.
Okrenula se da uzme kocke sa slikama, ali čim se osvrnula, zečića više nije bilo.
“Zeko? Gdje si?” pozvala je, osvrćući se oko sebe.
Medo koji je držao drugog zeku pokazao je prstom prema šumi. Maša je vidjela samo bijeli rep kako nestaje između stabala. Potrčala je za njim. Trebalo joj je malo vremena, ali ga je sustigla.
“Ne smiješ bježati, nestaško, moglo bi ti se nešto dogoditi,” rekla mu je Maša noseći ga natrag u vrt kod medvjeđe kućice.
Nasred livade kraj nje je protrčao drugi zeko i pravo je čudo da joj se nije spotaknuo o noge. Medvjed je bio odmah iza njega. I njemu je pobjegao i medvjed ga je pokušao brzo uhvatiti. Skoro ga je i stigao, ali spotaknuo se o panj i zeko je pobjegao. Na kraju ga je medvjed uspio uhvatiti.
Zečići su ponovili pokušaj bijega još tri puta. Svaki put su ih Maša i medvjed uspjeli uhvatiti, ali jedva su dolazili do daha.
“Treba nam ograđeni prostor da ne mogu pobjeći”, uzdahnula je Maša.
Medo je dobio ideju i odmah je počeo graditi golemi kavez u kojem su od kockica mogli sagraditi stazu s preprekama za zečiće.
Bio je gotov za minutu.
“Vau, to je nevjerojatno! Dođite vidjeti, zečići”, oduševljeno je pljeskala Maša. “Zečići?”
Zečići su opet nestali.
“Ma ne! Moramo ih brzo pronaći da im se nešto ne dogodi!”
Maša i medvjed su pobjegli u smjeru kojim su uvijek trčali zečići. Zvali, tražili, ali zečići kao da su u zemlju propali.
Maša i medvjed stigli su do šume. Tamo su napokon ugledali zečiće. Uhvaćeni su u mrežu!
“Koji je zao čovjek postavio ovu zamku?” ljutito je rekla Maša. No, nije morala dugo nagađati, čovjek se ubrzo pojavio.
“Vidi”, trljao je dlanove, “dva mala zečića. Možda su maleni i mršavi, ali bit će dobra juha.”
Medvjed se naljutio i skočio na krivolovca. Vikao je na njega medvjeđim jezikom sve dok krivolovac nije pao na guzu od straha.
U međuvremenu je Maša oslobodila zečiće iz mreže. I što će sad biti s mrežom? Maša je imala ideju. Bacila ju je preko krivolovca koji je htio loviti životinje u šumi. Medvjed je zavezao mrežu i tako snažno udario krivolovca da je krivolovac izletio iz šume i otkotrljao se niz brdo ravno u grad. Tko zna koliko bi se dugo kotrljao da se nije zaustavio kod policijskog auta. Auto je samo otvorio vrata i ukrcao lovokradicu. Sada će se suočiti s velikom kaznom za postavljanje zamki i ozljeđivanje životinja.
Maša i medvjed su se zajedno sa spašenim zečićima vratili u vrt i pustili zečiće u kavez. Jako su im se sviđale prepreke. Trčali su uokolo, preskačući prepreke i penjalice koje su Maša i medvjed napravili za njih. Toliko su se umorili da su popili sok od mrkve i poslušno zaspali u kolicima.
U tom se trenutku vratila gospođa Zečica. Kad je vidjela Mašu i medvjeda kako su se lijepo igrali s njezinom djecom, nagradila ih je slatkom mrkvom i puno im zahvalila. A Maša i medvjed? Pa, čim je gospođa Zečica otišla kući s kolicima, popeli su se u krevet nakon napornog dana i spavali tvrđe od bilo kojeg jazavca zimi.
