Jednom davno mali pijetao i mala kokoš otišli su u lov na jagode. Na putu su se dogovorili da će sve voće koje nađu podijeliti na jednake dijelove. Kokoš je prva pronašla veliku bobicu, i dozvavši malog pijetla prema dogovoru svatko je pojeo svoju polovicu.
Tada je mali pijetao pronašao jagodu, ne baš tako slatku kao ono prvo, ali vrlo primamljivu, zapravo toliko, da o njoj nije ništa rekao svojoj maloj partnerici. Umjesto toga, pokušao ju je pojesti što je brže mogao. Ali zapelo mu je u grlu. Pokušao je na sve načine izbaciti tu bobicu. Ispružio je vrat, micao glavom naprijed-nazad, skakao gore-dolje, tresao se, zapravo pokušavao sve da ta bobica ispadne. Ali tu je zapelo! Tada je počeo pokazivati znakove velike nevolje.
Slučajno je mala kokoš podigla pogled, zapitala se što smjera i onda je otrčala vidjeti. Kad je vidjela da se pijetao guši, jako se uplašila i pogledala na sve strane tražeći pomoć. Odjednom se sjetila izvora i odletjela po kap vode.
Drhteći od uzbuđenja, dahtala je: “Drago proljeće, drago proljeće, daj mi kap svoje vode za mog malog partnera, pijetla. On se guši do smrti. Požuri, požuri, drago proljeće.”
Ali proljeće hladno odgovori: “Ne, ne dam ti ni kapi, ako mi ne doneseš list s lipe”.
Tako je kokoš žurila k lipi, od koje isprosi list, koji može dati izvoru, koji će joj dati kap vode za malog pijetla.
Ali eto, lipa ima svoju pogodbu. “Da, dat ću ti list, ali moraš mi donijeti maramu koju pravi seljanka.” Dakle, do seljanke, mala kokoš leti. “Draga ženo. Molim te, daj mi maramu da lipi dam, a ona će mi dati list koji ću dati izvoru, koji će mi dati kap vode.”
Žena je ponovno postavila zahtjev. Rekla je: “Ako mi ne doneseš malo svile od Kraljice od Sabe, neću ti dati maramu”.
Kokoš je već bila prilično umorna, ali nije očajavala. Bila je sasvim sigurna da će joj dobra kraljica pomoći. “Draga kraljice, molim vas dajte mi malo svile za koju seljanka kaže da mora imati. Onda ću uzeti maramu od seljanke da je dam lipi, koja će meni dati list za proljeće, koja dat će mi kap vode, da mogu spasiti malog pijetla.”
Kraljica nije bila velikodušnija od ostalih. “Da, dat ću ti malo svile, za koju moraš donijeti par prekrasnih cipela od obućara.”
Cipelar je klinčao par cipela, kad je odjednom ugledao malu kokoš na svojim koljenima. „Bože, bože – reče on silno iznenađeno – što hoćeš od mene?“
“Molim vas, gospodine postolaru, želim par vaših prekrasnih cipela za kraljicu od Sabe. Ako joj ih mogu odnijeti, dat će mi malo svile za seljanku; ona će mi dati maramu za lipu; lipa će mi dati list za izvor; izvor će mi dati kap vode za malog pijetla.”
Oklijevao je, ali vidjevši tako čežnjivu malu kokoš, odlučio je da će joj pomoći. Zatim je rekao: “Da. Dat ću ti prekrasan par cipela, ali moraš mi nabaviti čekinju od svinje”.
Odletjela je do svinje da ga zamoli za čekinju. Svinja je bila tvrdoglava. Zašto bi dao čekinju za ništa? “Da, postoji jedan uvjet pod kojim ću ti dati čekinju, a to je, u zamjenu za malo kukuruza iz kombajna.” Zatim je otišla žeteocima koji su poslušali malu kokoš. “Da, dat ćemo ti malo kukuruza, ali moraš nam nabaviti pravo vrhnje od farmerove žene.” Mnogi bi se obeshrabrili nakon svih ovih odgoda i uvjeta, no kokoš je bila nesebična i ustrajna, pa je odletjela do farmerove žene. “Draga, draga gospođo farmerice, hoćete li mi, molim vas, dati malo vrhnja za žeteoce?” “Svakako, ali prvo mi moraš donijeti vreću punu trave s polja.” To se činilo gotovo nemogućim, ali mala kokoš se nije obeshrabrila. Počela je čupati travu što je brže mogla i, djeco, prije nego što ste mogli zamisliti, bila joj je puna torba. Zatim ju je odvukla farmerovoj ženi i, oh radosti, farmerova žena joj je dala vrhnja.
Kokoš je odnijela vrhnje žeteocima, koji su joj dali kukuruz za svinju. Zauzvrat joj je svinja dala čekinju koju je odnijela postolaru koji je održao obećanje i dao joj par svojih najljepših cipela za kraljicu od Sabe. Kraljica je maloj kokoši dala komad svile za seljanku, koja joj je dala maramu koju je tražila. Lipa je maramu uzela u zamjenu za list, koji je kokoš odnijela na izvor i dobila kap vode.
Kad je kap vode napokon bila njezina, požurila je do mjesta gdje je ostavila malog pijetla koji je pokušavao progutati bobicu. Bio je već na izdisaju, kada mu je koka izlila malu kap vode u grlo i spasila ga.
Djeco, mislite li da će mali pijetao ikad više zaboraviti održati riječ?
