Kao i svake godine, bližio se jedan vrlo poseban dan. Nije to bio običan dan. Bio je Majčin dan! A mala Terezija nije ni slutila čime će ove godine iznenaditi mamu. Prošle godine ona i njezin tata izradili su ružice od papira. Ali to više nije to… pomislila je u sebi mala tamnokosa djevojčica. Mora nešto sama napraviti i to mora biti posebno, već je velika prvašica!
Svaki dan u školi Terezija je razmišljala kako će iznenaditi mamu. Svaki dan je nemirno sjedila u klupi, ali nije mogla ništa smisliti. U međuvremenu se bližio Majčin dan. Da, nacrtat će joj nešto lijepo, ali ona bi ju htjela usrećiti na neki poseban način, da joj se zahvali na tome koliko se dobro brine o njoj svaki dan. I na kraju krajeva, samo njezina majka pravi najbolje kolačiće! Bio je prekrasan sunčan dan u svibnju, a Terezija je nestrpljivo sjedila u klupi i još uvijek razmišljala o poklonu za mamu.
„Budući da je danas Majčin dan, djeco, danas ćete napraviti poseban dar za svoju mamu!“ prekinula je Terezijina učiteljica njezine misli. Terezija se obradovala. Barem neće sama razmišljati! Namjestila je svoju ružičastu haljinu, pažljivo prišla stolu, uzela ljubičastu pernicu punu svakojakih bojica i čekala što će učiteljica reći.
Učiteljica je svakom učeniku dala po jedan papir, svakakve papiriće u boji, naljepnice i šljokice i rekla: “Svaki će učenik sada nacrtati i ukrasiti svoju majku onako kako je on vidi, bila ona lijepa kao lutka ili ljubazna poput anđela, sve ovisi o vašoj mašti!” rekla je učiteljica i djeca u razredu su se bacila na posao. Bojice, šljokice i flomasteri samo su letjeli po učionici dok su djeca razigrano stvarala slike svojih divnih majki. Uostalom, svaka je majka jedinstvena i svako dijete svoju majku doživljava i voli na malo drugačiji, čaroban način.
Terezija je svoju crnu raspuštenu kosu svezala u pletenicu kako je ne bi ometala pri crtanju i bacila se na posao! “Hmmm… moja mama je nevjerojatna, svaki dan kuha, pere, brine o meni i tati… Kako bih je opisala?”, razmišljala je naglas Terezija.
“Svaka je majka divna, pokušaj nacrtati nešto što opisuje tvoju, nacrtaj kako je ti doživljavaš, Terezijo”, ljubazno joj je savjetovala učiteljica koja je upravo prolazila pored njezinog stola. I tada se Terezija dosjetila! Mama je kao sunce, prosvijetli svaki dan! Svako jutro veselo je probudi pjesmom i odmah zagrije ljubavlju.
Terezija je znala što će nacrtati i radosno se bacila na posao. Od žutog papira u boji izrezala je krug, zalijepila ga na papir i dodala mu žute zrake. Ipak je mama sunce! Djevojčica je na žute zrake nanijela ljepilo na koje je potom posula žute šljokice. Svoju kreaciju ukrasila je naljepnicama – crvenim srcima, jer njena mama ima dobro srce. Bilo je prekrasno. Učiteljica je jako pohvalila Terezijinu kreaciju, a djevojčica je poput velike prvašice svojom rukom napisala: “Moja mama”.
Terezija je bila velika kreativka. Svaki je učenik imao drugačiju i ujedno posebnu kreaciju. Terezija je imala sunce, druga djevojčica cvijet, treća anđela.
Terezijina mama čekala je ispred škole da je odveze kući. Zazvonilo je i djevojčica je veselo istrčala iz učionice. “Maamaaaa, sretan ti Majčin dan!”, uzbuđeno je uzviknula djevojčica pružajući mami svoju kreaciju. “Ovo je sunce jer ti si kao sunce, uvijek mi prosvijetliš dan!” rekla je djevojčica i zagrlila mamu. Mama je bila dirnuta, a Terezija jako sretna što je obradovala mamu, te si je rekla da će joj svaki dan biti zahvalna za sve što čini za nju. I da, pokušat će ju i malo slušati.
