Jednom davno postojalo je jedno jako lijepo selo. U ovom selu nalazila se mala obitelj. Majka, otac i dvije male lijepe djevojčice po imenu Lora i Marija.
Marija je imala tamnu kosu. Lora je imala jako lijepu kovrčavu kosu zlatne boje. Zbog svoje lijepe kose bila je ohola.
Jednog jutra majka je Mariji svezala kosu crvenom, a Lori kosu plavom vrpcom. Obje su izgledale vrlo lijepo. Ali Lora je izgledala šarmantno sa svojom smeđom kosom i plavom vrpcom na njoj.
“Sada se oboje možete igrati”, rekla je majka. Lora je bila jako sretna i istrčala je van. Marija je učinila isto. Lora je počela skakutati i puštati kosu.
“Lora, pazi da ne padneš“, rekla je Marija vrlo ljubazno.
“Znam da si ljubomorna na moju kosu”, rekla je Lora podrugljivo. Marija je bila tužna. U to vrijeme Marija je dobila super ideju. Natrgala je nekoliko cvjetova i zakačila to cvijeće na kosu kao krunu. “Lora, vidi kako izgledam”, sretno je vikala Marija.
Lora je htjela učiniti isto. “Bila bih ljepša od Marije”, mislila je Lora. Počela je brati puno cvijeća. Odjednom, kosa joj je ostala zarobljena u trnovitom šipražju.
“Marijo, pomozi mi! Ne mogu se pomaknuti“, plakala je Lora. Marija je otrčala do svoje sestre. “Lora čekaj, nekako ću te spasiti,” rekla je Marija. Ali Lori nije bilo spasa.
“Marijo, molim te ošišaj me i izvuci me van”, povikala je Lora.
Marija je bila jako uznemirena što je odrezala prekrasnu kosu svoje sestre. Ali to je bio jedini način. Polako je skratila kosu Lori i izvukla je iz šipražja.
“Oh, sad izgledam ružno“, plakala je Lora.
“Još uvijek si lijepa“, Marija je zagrlila sestru i vratile su se kući.
