Draga djeco, sigurno se sjećate skromnog mladog kovača Marka, koji je živio u maloj kućici u blizini sela u kojem je radio. Međutim, na putu do kovačke radionice naišao je na siromašnog starca, kojem je nesebično pomogao, ponudivši mu komad kruha i malo vode. Starac mu je tada rekao da će njegova velikodušnost biti nagrađena.
Tako se i dogodilo. Marko taj dan na poslu nije mogao iskovati pravu sjekiru. Odnio je neuspjelu sjekiru kući, a sjekira se odjednom pretvorila u čarobni mač s natpisom: “Tvoja velikodušnost bit će nagrađena!” A to su bile riječi koje mu je rekao tajanstveni starac kojem je pomogao. A danas ćemo saznati što je Marko napravio s mačem i kako se njegova priča nastavlja…
Marko se divio čaroliji koja je neuspjelu sjekiru pretvorila u veliki srebrni mač. Stavio je mač na stol, jeo i legao u deke na toplu peć. Sljedećeg jutra dječak je ponovno otišao u kovačnicu. Međutim, nešto mu je reklo da sa sobom ponese čarobni mač. Pričvrstio ga je za pohabani remen. Dok je hodao kroz šumu, odjednom je čuo glasan vrisak. Marko je potrčao prema selu i dvorcu da sazna što se događa. Kad je došao u selo, nije mogao vjerovati svojim očima. Neke su kuće gorjele, seljani su trčali uokolo i vikali u pomoć. Marko je podignuo pogled i nije mogao vjerovati svojim očima. Veliki zmaj koji bljuje vatru kružio je u oblacima, iznad zidova i kuća. Marko je naletio na gomilu ljudi koji su bježali od prijetećeg zmaja.
“Upomoć, evo zmaja!”, dozivali su seljani u pomoć i trčali što su brže mogli. Bedeme su čuvali vitezovi koji su strijelama ili topovima pokušavali zaplašiti zmaja, ali bezuspješno. Zmaj je vješto izbjegavao sve u oblacima. Marko je znao da mora nešto učiniti. Mora nekako pomoći ljudima. Imao je dobro srce, to već znamo. Otrčao je do zidova nad kojima je zmaj trenutno kružio. Dječak se spretno popeo na najvišu kulu, nije ni shvaćao odakle mu tolika hrabrost i spretnost, ali je osjećao da je upravo mač probudio tu hrabrost u njemu.
Dječak se popeo na krov i povikao: “Hajde, ne bojim te se!” i izvukao čarobni mač. Veliki zeleni zmaj primijetio je dječaka i doletio bliže. Upravo je htio izbaciti vatru iz svojih velikih usta kad je dječak skočio s krova kule ravno na zmajeva leđa. Zmaj nije shvaćao što se događa i pokušao je otresti dječaka sa sebe, ali Marko ga je čvrsto držao. Baš u tom trenutku Marko je isukao svoj veliki čarobni mač i ubo zlog zmaja, ne jednom nego dvaput, točno u ljuskava zelena leđa. Zmaj je vrisnuo od boli i on i Marko su poletjeli na zemlju.
Zmaj je sletio ravno u dvorište kraljevstva s Markom na leđima koji ga je čvrsto držao. Dječak je skočio sa zmaja dok su se cijelo selo, vitezovi, čak i sam kralj, okupili oko mrtvog zmaja. Svi su se obradovali i počeli pljeskati Marku. Marku nije bilo jasno odakle mu tolika hrabrost, ali mu je bilo drago što je spasio svoje selo od uništenja. Svi su se radovali, iako nisu shvaćali kako ih je spasio tako jednostavan dječak kao što je Marko, koji radi kao kovač.
“Hvala ti na spašavanju, mladiću. Jako bih želio imati takvog viteza u svom dvorcu. Hoćeš li se pridružiti mojoj počasnoj straži?” upitao je kralj Rudolf mladića češkajući svoju dugu bijelu bradu. Marko je ustao, poklonio se kralju i rado prihvatio ponudu. Tada ga je kralj pravo u dvorištu, pred svima, proglasio vitezom.
Od tog dana dječakov se život promijenio. Živio je u dvorcu uz kralja kojeg je vjerno čuvao. Više nije radio u radionici, nije više imao potrebe za novcem, vodom i kruhom.
Međutim, Marko je shvatio da ga je ovamo dovela njegova velikodušnost. Možda da tada nije pomogao starcu, koji ga je zauzvrat nagradio čarobnim mačem, ne bi pobijedio zmaja i ne bi bio tu gdje je sada. Bio je sretan što ima posao koji ima, bio je sretan što je vitez i što vjerno štiti kraljevstvo.
I zato znajmo, djeco, da se dobro srce i pomaganje drugima itekako isplati.
