Bio jednom davno na kraju malog grada dječji vrtić u koji je išla vesela djevojčica Alisa. Crvenokosa djevojčica je u vrtiću imala puno prijatelja i svako jutro se veselila odlasku u vrtić. Jednog dana im je teta u vrtiću priopćila veliku vijest. „Draga djeco, sjednite, imam novosti za vas! Ponesite maske, imat ćemo karneval!“, rekla im je učiteljica veselo. Djeca u vrtiću su zaplesala od veselja! Jako su se veselila nadolazećem karnevalu.
Kako su dani prolazili, bližio se karneval i mala Alisa je razmišljala o tome “što” ili “tko” će biti ove godine. Prošle godine bila je princeza Elsa, ali već je velika predškolka, mora smisliti nešto bolje i drugačije što nitko drugi neće imati.
Ujutro prije odlaska u vrtić mala je Alisa sjedila za stolom i doručkovala zajedno sa svojom mamom. Mama joj je na stol stavila kruh s marmeladom i pitala Alisu: „Znaš li već što ćeš biti sutra na karnevalu? Moramo izabrati masku, moraš odlučiti”, rekla je majka i pogladila Alisinu riđu kosu. Alisa je klimnula glavom, jer još uvijek nije znala. Mora biti nešto posebno… pomislila je djevojčica dok je jela svoj ukusni kruh i pila čaj. Mama ju je potom pripremila za odlazak u vrtić i brzo se obukla za posao. Njezina je mama imala vrlo važan posao. Brinula se o ozlijeđenim životinjama kojima je trebala njezina pomoć – bila je veterinarka, ili kako bi rekla mala Alisa, bila je majka svih životinja! I tada se Alisa dosjetila! Uostalom, njena majka je njen heroj, ona će biti ono što je ona! Jupi!
“Znam kakvu ću masku nositi sutra u vrtić za karneval!“ rekla je djevojčica veselo na putu do vrtića. Majci nije htjela reći, ali joj je obećala da će sama napraviti masku. Dan u vrtiću prošao je brzo kao treptaj oka, a Alisa je nakon dolaska kući otišla pravo u svoju sobu napraviti masku. Pripremila je svoju dječju bijelu kutu za igranje i dječju kutiju prve pomoći koju je dobila za Božić ove godine. Na svom bijelom ogrtaču nacrtala je male životinje. Na malom papiriću napisala je i svoje ime, najbolje kako je do sada znala. No, majka ništa nije htjela prepustiti slučaju te je svojoj kćeri kupila kostim vile da bude sigurna.
„Moramo u vrtić, uskoro će početi karneval!“ pozvala je sutradan Alisina mama. Alisa je brzo ustala iz kreveta, obukla bijelu kutu, u jednu ruku uzela kutiju prve pomoći, a u drugu ruku svog omiljenog plišanog psa, te mu zagipsala nogu – on je bio njezin “pacijent”. A onda je pošla za majkom u kuhinju. „Ja sam ti, mama! Jer ti si za mene najveći heroj!” veselo je rekla Alisa. Mama nije mogla vjerovati svojim očima. Sada je bila sigurna da njezinoj kćeri neće trebati kostim vile. Zaplakala je od radosti i uzela kćer u naručje. “Jako te volim!” rekla je majka ljubeći kćer u obraz.
A kako je bilo na karnevalu u vrtiću? Sva su djeca imala prekrasne maske, ali je naša Alisa osvojila nagradu za najmaštovitiju masku!
