Draga dječice, sigurno se sjećate dobrog medvjedića Erika koji je volio ići u ribolov i peći medene kolače. Medvjedići vole med. Tijekom svog ribolova pronašao je novu prijateljicu, vjevericu Rozi, koja je išla s njim u ribolov.
Mala vjeverica Rozi nije ga se bojala kao ostale životinje u šumi. Osjećala je da je on dobar medo i bilo joj je ugodno s njim. Dok su pecali, zajedno su uhvatili zlatnu ribicu koja je medvjediću rekla da će mu ispuniti želju. A sjećate li se, djeco, njegove želje? Mali medo je poželio da ga se životinje u šumi više ne boje. Sada ćemo saznati je li mu se želja doista ispunila.
Erik i vjeverica Rozi otišli su ravno iz ribnjaka do kućice da ispeku medene kolačiće, kako su se zajedno dogovorili. Medo je bio sretan što konačno može s nekim podijeliti svoje kolačiće. Kad su bili u njegovoj kućici usred guste šume, vjeverica Rozi mijesila je mirisno tijesto, a medo je dodavao med. Kako su samo ti kolačići izgledali ukusno! Kada su se kolačići ispekli u pećnici, medo ih je odlučio ukrasiti orasima koje njegova prijateljica Rozi toliko voli. Pa je dodao sve orašaste plodove koje je mogao naći kod kuće. Mala Rozi je vidjela da je medo zauzet, pa je brzo istrčala kroz prozorčić ispred kućice i viknula životinjama u šumi:
“Imamo medene kolačiće za sve životinje! Uđite i uzmite!”
Rozi se nadala da je životinje čuju i da će netko doći. Životinje koje su to čule hrabro su krenule prema kućici. “Medo je moj prijatelj, ne morate ga se bojati, hajde, poslužite se!” dočekala je životinje mala Rozi.. Medo Erik nije ništa znao. Pripremao je kolačiće za stol kad su se u njegovu malu drvenu kućicu nagurali lane, jež, sova, zečići i malo ružičasto prase, te vjeverica Rozi. Mali medo nije shvaćao što se događa, ali ih je sve lijepo počastio. Svima su se svidjeli njegovi medeni kolačići, lizali su prste i cijelo vrijeme veselo čavrljali.
Tada medo shvati da mu se želja ispunila. Napokon ga se životinje više ne boje i ima nove prijatelje. Bio je toliko sretan da ga se više nitko nije bojao. Bio je zahvalan ne samo zlatnoj ribici, već i vjeverici Rozi koja je u njemu vidjela dobro i odlučila mu postati prijateljica. Nije znao je li zlatna ribica ta koja mu je ispunila želju ili prijateljica Rozi koja je sve zvala, ali je bio zaista zahvalan. Bilo mu je drago što ga se više nitko ne boji. Svi znamo da knjigu ne treba suditi prema koricama. Svatko tko je čista srca naći će prave prijatelje.
