Iza devet planina i devet rijeka postojalo je zimsko kraljevstvo. Kralj i kraljica koji su tamo živjeli bili su mudri i pravedni. Imali su sina – vrlo mudrog princa. Bio je odrastao i bilo je vrijeme da se oženi. Ali princ to baš i nije htio. Nije znao nijednu princezu koja mu se sviđala.
Njegovi roditelji odlučili su organizirati bal i pozvati sve princeze i djevojke plemenitog podrijetla kako bi princ mogao birati između njih. A kako je ovo bilo zimsko kraljevstvo, bal se održao vani na ledu. Na velikoj, smrznutoj površini. A da bude još zanimljivije, bio je to bal sa šeširima. Svi koji su dolazili na bal morali su nositi nekakav šešir. I trebali bi privući prinčevu pozornost, naravno.
Stigao je i dan bala. Princeze i plemenite dame stizale su sa svih strana svijeta. Sve su imale neobične šešire na glavama. Jedan je izgledao kao ananas, drugi kao toranj, a treći kao plišani medo. Bal je podsjećao na modnu reviju. Princ nije znao gdje bi prije pogledao, s kojom bi princezom prvo zaplesao. Pozvao je nekoliko njih na ples, vrtio se okolo i čavrljao s njima. Ali onda je neko vrijeme sjeo pored svojih roditelja na njihova prijestolja, ne znajući što dalje.
„Pa, prinče? Koji ti se sviđa?” – upitaše kralj i kraljica znatiželjni i nestrpljivi. Princ je jadno odmahnuo glavom: “Ne znam. Sve imaju lijepe šešire, i same su lijepe, ali…” “Ali što?” inzistirali su njegovi roditelji.
“Ni jedna od njih nije inteligentna, a da nije samozadovoljna u isto vrijeme. Samo pametna i lijepa,” nastavio je princ. Ali tada je primijetio jedan šešir koji se razlikovao od ostalih. Bio je skroman, ručno izvezen. Nimalo se nije isticalo. Princ je želio upoznati mladu ženu s izvezenim šeširom. I tako ju je zamolio za ples.
Dok su zajedno plesali, djevojka je cijelo vrijeme držala lice pokriveno šeširom. Princ je mogao vidjeti samo njezin prekrasan osmijeh. Dok su razgovarali, otkrio je da je vrlo pametna. Nije bila hvalisava i nije mu se pokušavala dodvoriti; jednostavno je odgovorila na njegova pitanja s poštovanjem i ljubazno. Osim toga, bila je vrlo graciozna plesačica.
Kad je pjesma završila, djevojka je bila spremna otići, ali princ ju je zadržao i upitao: “Imam dva zadnja pitanja. Zašto si odabrala tako skroman i nepretenciozan šešir? I odakle si ti?”
Mlada je žena skinula šešir s lica, očaravajuće mu se nasmiješila i rekla: “Jer ono što je ispod šešira važnije je od samog šešira. A ja dolazim iz skromnog kraljevstva, ali u isto vrijeme i najbogatijeg.” A onda je otišla.
Princ je tada donio odluku. Znao je da želi ovu princezu za svoju ženu. Tražio ju je po cijeloj zimskoj zemlji. Putovao je ovamo i onamo dok konačno nije pronašao kraljevstvo koje se činilo skromnim i siromašnim. I tu je pitao za princezu. I našao ju je. Bila je sretna što ju je princ tražio i želio je oženiti.
A princ? Bilo mu je drago što je našao princezu koja je pod šeširom skrivala mnogo toga. I unatoč tome što je bila siromašna, bila je vrlo bogata. Možda nije imala puno novca, ali je bila vrlo topla i puna ljubavi. A to je bilo važnije.
