U crnoj šumi, duboko u unutrašnjosti kraj kamenih litica, živio je razbojnik. Imao je dugu ispletenu bradu i poderanu kapu na glavi. Njegova čupava crna kosa stršila je ispod njega. Živio je uz najviše litice, unutar skrivene pećine. Nije bio zao; jednostavno nije znao ništa drugo nego pljačkati ljude.
Otac ga je naučio biti razbojnik, djed ga je naučio biti razbojnik, a on nije ni shvaćao da može zarađivati za život na bilo koji drugi način. Nije naudio ljudima; on bi jednostavno uzeo malo novca od onih koji su ga imali puno. Ljudi su se nadaleko bojali crne šume i zaobilazili su je. Nitko se nije htio susresti s banditom. Osim jedne osobe – Johnnyja.
Johnny je bio pametan i dobroćudan mladić. Živio je blizu crne šume i kamenih litica. Volio je ići u šumu i uopće se nije bojao razbojnika. Baš suprotno. Bio je uvjeren da je razbojnik zapravo dobra osoba, pa mu je odlučio pokazati da ima i drugih stvari koje može raditi osim pljačkanja ljudi i pritom dobro živjeti. Ali kako da to kaže razbojniku? Nije mu mogao samo prići i reći mu da prestane krasti i počne raditi. Morao je to učiniti drugačije. Morao je biti pametan!
I tako je Johnny jednog jutra doista krenuo u šumu. Sunce mu je obasjavalo put, oko njega su ptice pjevale svoje pjesme, a mladić je zviždao u hodu. Bio je u veselom raspoloženju, kad se iznenada pred njim pojavi bandit. Poput pravog bandita iskočio je iza stabla i s pištoljem u ruci povikao: “Novac ili život! Daj mi svoj novac ili ćeš vidjeti!” Ali Johnny se nije uplašio; veselio se trenutku kada će ga bandit napasti. Mirno ga je pogledao i rekao: “Nemam novca, ali imam prijedlog.”
“Prijedlog? Kakav bi ti prijedlog mogao imati za mene? Ni s kim ni o čemu ne pregovaram”, iznenađeno je odgovorio bandit. “Čekaj, časni razbojniče. Samo me saslušaj”, nastavio je Johnny. Zatim je malo razmislio, odmahnuo rukom i rekao: “Ili, znaš što? Možda ne. Ti to ionako ne bi mogao učiniti. Malo bi ljudi moglo.”
Čim je bandit to čuo, naljutio se na Johnnyja i uzviknuo: “Što ne bih mogao? Što misliš tko sam ja? Ja, moćni razbojnik, mogu apsolutno sve! Reci mi što si namjeravao predložiti.” Johnny se nasmiješio. Znao je da je sada nadmudrio razbojnika, pa je sve objasnio: “Moraš učiniti barem jedno dobro djelo dnevno.”
“Što? Dobro djelo? Što to znači? A zašto bih to trebao učiniti?” odvrati razbojnik. “Pa, rekao sam ti da je to samo za hrabre”, Johnny je motao razbojnika. “Nije važno, predložit ću to nekome drugome i toj će se osobi život srediti.”
“Čekaj!” bandit je zaustavio Johnnyja prije nego što je ovaj mogao otići. “Ne idi nikamo. Hoćeš reći da će onaj tko čini dobro djelo imati dobar život? Mogu ja to. Reci mi više o ovome.” I tako je Johnny objasnio: “Trik je u tome da učiniš barem jedno dobro djelo dnevno. Ti možeš više. Ali barem je jedan uvjet. Dobro djelo znači pomoći nekome. S bilo čime. Iz vlastite dobre volje. Bez da me netko pita. A onda ćeš vidjeti kako će ti se to vratiti i koliko će ti život biti dobar.”
Bandit je razmišljao o tome. Odlučio je probati. Uostalom, nije smio dopustiti da se za njega kaže da nešto nije u stanju učiniti. Pa je počeo hodati po šumi, tražeći nekoga da mu pomogne. Nakon nekog vremena naišao je na staricu. Nosila je tešku košaru. Razbojnik je pohitao k njoj i odnio joj teret kući. Tada je u šumi opazio kola s konjskom zapregom. Kotač kola bio je slomljen, a konji ga nisu mogli povući koliko god su se trudili. Bandit je odmah popravio kotač.
I tako se nastavilo. Svaki dan, bandit je pomogao nekome. Vijest o tako ljubaznom razbojniku proširila se zemljom. Ljudi se više nisu bojali ići u šumu. Baš suprotno. Prošli su namjerno, jer su znali da im se ništa neće dogoditi s banditom koji tamo živi. I štoviše, ponijeli bi sa sobom novac ili hranu, i to su razbojniku radosno davali. I tako se razbojnik koji je krao preobrazio u pomagača “bandita”. Ne samo da je imao dobar osjećaj da pomaže drugima, nego su mu ljudi davali više hrane i novca nego da ih je opljačkao.
A Johnny? Bilo mu je jako drago što se bandit promijenio i što mu je Johnny u tome pomogao. Johnny i bandit i danas su najbolji prijatelji. Svaki dan hodaju šumom i pričaju jedan drugome o ljudima kojima su pomogli, što su dobili zauzvrat i koliko su zbog toga dobro živjeli.
