Na rubu snježnog velikog grada stajala je mala, ali ugodna kuća. U njemu je živjela obitelj – mama, tata, moj mlađi brat Tomasz i ja – Elisabeth. Unatoč svim nedaćama kroz koje smo prolazili zbog siromaštva, bili smo zaista sretni. U našoj obitelji vladala je ljubav, zahvalnost i skromnost.
Iako nam trbušci nisu uvijek bili puni, vjerovala sam da će se to jednog dana promijeniti. Jer nada umire zadnja, a kad je ne očekuješ, čuda se počnu događati. Zato sam kao mala našla posao prodaje novina. Majka bi mi uvijek spakirala komad kruha da ne hodam okolo gladna.
S približavanjem Božića uvijek sam dobivala dodatni novac. Dobro sam pazila na taj novac kako bih Tomu mogla kupiti njegov omiljeni božićni kolač iz pekare za rođendan koji je slavio na Badnjak. Božićne pjesme odjekivale su naokolo, a zrakom su se širili razni mirisi slatkih peciva, voća i svakojakih proizvoda, ukrasa, svijeća, koji su privlačili ljude ne samo mirisom, već i bojama i oblicima.
Dok sam razgledavala štandove, na kraju mračne ulice nepoznati gospodin drhtao je od hladnoće. Po njegovoj odjeći vidjelo se da ni njemu, kao ni mojoj obitelji, nije bilo lako u životu. Njegova duga, sijeda brada bila je prošarana snježnim pahuljama koje su se uplele u njegovu bradu, gdje su se postupno pretvarale u kapljice vode.
Prišla sam mu i razgovarala s njim. Saznala sam da je bio putnik koji je bio u mnogim zemljama i vidio nevjerojatne stvari. Pitao me što mlada djevojka poput mene radi ovdje, pa sam mu ispričala priču svog života. Kasnije sam tom čovjeku ponudila komad svog kruha kao svoj božićni dar. Sa zahvalnošću je prihvatio moj dar. Zauzvrat sam, međutim, željela da mi priča o svojim putovanjima i iskustvima.
Te večeri, nakon povratka kući, oduševljeno sam pričala priče svom mlađem bratu dok oboje nismo zaspali od umora.
Sljedeće jutro sam se probudila i nisam mogao vjerovati svojim očima. Ispod kuhinjskog stola našla sam kutiju punu zlatnika, a na stolu još tople božićne kolačiće i jedno pismo. Hvala za moje dobro djelo, što sam pokazala da na svijetu postoje ljudi čista srca i dobrote u duši. I to zato što sam, iako sam i sam imala malo, dijelila jedini komad kruha koji mi je majka davala. Rekao mi je da on nije običan čovjek u kakvog se obukao. Na kraju je stajalo ime koje zna svako dijete na svijetu. I to ime je bilo Sveti Nikola.
