Jednom davno, iza sedam rijeka i sedam planina, bilo je jedno kraljevstvo. U njemu su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. Imali su dvije kćerke. Obje su princeze bile vrlo lijepe i pametne. Obje su imale dugu kosu koja je lijepo vijugala. Uvijek su nosile lijepe haljine. Svima su se smiješile i bile su vrlo prijazne i ljubazne. Voljele su odlaziti u vrt te pjevati i plesati među drvećem i cvijećem. Bile su jako dobre u tome. Dok su plesale, izgledalo je kao da ne dodiruju tlo. Sve su radile s veseljem i potpunom lakoćom.
Svi u susjedstvu saznali su koliko su lijepe i pametne. Svaki je princ želio upoznati princeze. Kad su princeze porasle, kralj je odlučio organizirati bal. Slao je pozivnice u najudaljenija okolna kraljevstva, čak i sela. Želio je da njegovim kćerkama princezama dođe što više udvarača. To je bio veliki događaj u kraljevstvu. Prozori su bili ukrašeni. Na vratima je bilo cvijeće. Na zidovima su bile zastave. Pekli su se kolači i pripremala najbolja hrana.
Kad je došao taj veliki dan, ogromna vrata su se otvorila i puno je ljudi počelo dolaziti u kraljevstvo. Svi su bili jako uzbuđeni. Navečer su se svi okupili u ogromnoj dvorani. Bilo je nekoliko stolova s hranom, svi lijepo ukrašeni, a kralj i kraljica sjedili su na svojim prijestoljima. Tada je kralj ustao, pljesnuo rukama i dao znak sviračima da počnu svirati pjesmu dobrodošlice. U tom trenutku, kad su počeli svirati, jedna od princeza polako je hodala niz velike spiralne stepenice. Imala je prekrasnu haljinu i izgledala je divno. Nasmiješila se i polako sišla. Svi su je pozdravili pljeskom. Ubrzo se na stepenicama pojavila njezina sestra, druga princeza. Lijepa kao i prva. Jednako ljubazna i elegantna. Ali bila je previše nervozna. Dok je silazila niz stepenice, spotaknula se i pala na tlo. Bilo ju je tako sram. Brzo je ustala i otrčala do najbliže odaje. Nakon nekog vremena netko je pokucao. “Molim te, pusti me na miru.” princeza je odgovorila. “Princezo, ne brini. Znam da se sramiš, ali može se dogoditi svakome. Uostalom, čak su i princeze samo djevojke koje mogu pasti.” Princeza je bila znatiželjna kome je pripadao ljubazan glas. Polako je otvorila vrata i ugledala mladića kako joj se lijepo smiješi. Uzeo ju je za ruku i zajedno su plesali cijelu večer.
Kasnije se princeza zaljubila u ovog mladića. Ne samo zato što je bio zgodan, već ponajviše zato što joj je pokazao da svatko može doživjeti nešto čega se srami. Ali važno je podići se i ne biti tužan zbog toga.
