Bio jednom jedan dječak koji je želio biti najjači dječak na svijetu. Vježbao je kad god je imao priliku: trenirao u parku, kod kuće, u maloj školi. Gdje god je bio neki zidić za popeti se, on se popeo. Svaki potočić je preskočio, sa svakog brežuljka je skočio.
Jednog dana, mama mu je rekla da će uskoro krenuti u drugu školicu jer se njegova zatvara. Dječak je bio jako tužan i zabrinut. Bila mu je zastrašujuća pomisao na to da ide u drugu, nepoznatu školicu, bez njegovih prijatelja i njegove tete. Nikako mu se nije sviđalo što mora ići u novu školicu.
Ipak, došao je i taj dan. Nerado je ustao, obukao se, umio lice i oprao zube. Mama ga je odvela u auto. Cijelim putem osjećao se jako loše. U grlu je osjećao nervozu, u stomaku mu je bilo mučno. U glavi mu je bilo tisuću misli. “Kako će biti u novoj školici? Hoće li naći dobrog prijatelja? Koliko će biti djece?” Osjećao se kao da će zaplakati. Ipak, suzdržao se od plača i mirno su stigli do školice.
Mama mu je pomogla da pronađe svoj ormarić. Dječak je obukao papuče i ponovo osjetio kako mu naviru suze, a srce kao da želi iskočiti od nervoze. Mislio je da će se ovaj put definitivno rasplakati. Mislio je da nema baš nikakve šanse da se uspije smiriti i ući u sobu.
Mama je primjetila da nešto nije u redu. Zagrlila ga je i rekla mu: “Neke stvari se moraju odraditi, iako ti je baš jako teško. Stisneš zube, naljutiš se i uđeš. Hajde, probaj.”
Dječak je poslušao i odlučno ušao u prostoriju. Teta je odmah s vrata prišla, predstavila se i uvela ga među drugu djecu. Jutro je proletilo za čas.
Djeca su se igrala zajedno kao da se znaju oduvijek, a teta ih je učila nove pjesmice. Dječak je bio sretan i opušten. Loši osjećaji kao da nikada nisu postojali. Kada je mama došla po njega, pričao joj je sve o svom danu i bio je sretan što ima nove prijatelje. Ranije tog jutra bilo mu je jako teško i bojao se, sve mu je bilo nepoznato. Ali skupio je hrabrost, obuzdao strah i suze te proveo divan dan u novoj školici. Ponekad svatko treba biti jak.
Ovaj dječak zove se Antonio. I danas je on bio najjači dječak na svijetu. Jer snaga nije samo u mišićima. Najveća snaga je u tome da se suočiš s onim što te plaši i stvara ti problem. I svaki put kad pobijediš svoj strah, tada znaj da si najjači na svijetu.
Одлична!