U dalekom kraljevstvu vladao je mudar kralj. Imao je i mudru kraljicu koja mu je uvijek davala dobre savjete i tako su ljudi u tom kraljevstvu živjeli sretno. Međutim, jednoga dana kralj je odlučio da je vrijeme da vlast preda svom sinu, princu Hrvoju. Princ se želio oženiti princezom, ali se nije mogao odlučiti kojom. Kralj nije znao kako savjetovati princa koja bi princeza bila najbolja, pa je odlučio otići starom čarobnjaku po savjet.
Čarobnjak je doista bio vrlo star, a koliba mu je bila prekrivena mahovinom. Štoviše, već je bio pomalo nagluh, pa je kralj odlučio lupati šakom po vratima kako bi ga čarobnjak čuo. Stara su vrata zaškripala i potom pala na zemlju. Prašina se digla u zrak.
“Oprostite”, ispričao se kralj i počeo popravljati vrata.
“U redu je, Vaša Visosti. Što vas dovodi ovamo?” Čarobnjak je upitao.
“Znate, trebam da moj sin bude dobar kralj.”
“Da. Trebate da moja slina bude dobar grah”, ponovio je čarobnjak koji je pogrešno čuo.
“O, ne. Moj će sin vladati”, pokušao je kralj na drugi način.
“O, naravno. Vaš sir će padati?”
“O, ne!” kralj se u očaju uhvatio za glavu i čupao za kosu. “Moj sin, on je princ. I ja ću mu dati krunu.”
“Aha, znači vaš je sir princ? I dat ćete mu vunu? Hm, zanimljivo.”
“O, ne. Zašto to ne bih zapisao na komad papira?” upita kralj.
“Da, zašto ne bi zapekao na komadu krumpira?” odgovori čarobnjak zamišljeno.
Kralju je ponestalo strpljenja. Zgrabio je komad papira i pero i počeo pisati. Čarobnjak je to pročitao, nasmiješio se i rekao: “Mogu vam pomoći, znam kako pronaći odgovarajuću princezu. Ima jedna stvar koja će vam pomoći, to ću vam dati.”
“Onda govorite”, potakne ga kralj.
“Ova ogrlica će vam pomoći da otkrijete koja je prava. Vidite? Na kraju ogrlice nalazi se čarobni privjesak u obliku srca. Sada se čini kao običan kristal. Ali kad ga prinčeva odabranica stavi oko vrata, svijetlit će crveno. Ali budite oprezni, ako je nosi netko sa zlim namjerama, sjat će bijelo i gorjeti plamenom.”
Kralj je ostao kod čarobnjaka do jutra. Razgovor s njim je bio jako dug, ali je na kraju bio nagrađen čarobnom ogrlicom. Sada je izgledala savršeno obično. Ali sutra će biti bal, a kralj će moći isprobati je li doista čarobna.
Sutradan je bio bal. Princ Hrvoje pažljivo je pogledao svaku princezu. Sve su bile lijepe, da. Ali nijedna mu se nije toliko sviđala da bi je želio zaprositi. Ipak, odlučio ih je sve iskušati.
Prvo se princ predstavio princezi u zlatnoj haljini. Nosila je toliko zlatnog nakita da je na svjetlu blistala više od božićnog drvca. A princ je upita: “Princezo, što voliš najviše od svega?”
“Zlato. Volim zlato i čeznem da ga imam više. Za njega dobiješ sve što želiš”, bio je odgovor.
“Ali zlato ti neće napuniti želudac, draga moja princezo. Niti će ti donijeti sreću”, rekao je princ, odmahujući glavom i okrećući se drugoj princezi.
Druga princeza kao da se zaboravila odjenuti za bal. Ušla je sva prljava, haljina joj je bila dlakava, a slama joj je virila iz kose.
“Princezo, što voliš najviše od svega?”
“Moj čopor divljih pasa”, reče princeza. “Stalno sam s njima i živim kao pas. I znam da mi uzvraćaju ljubav.”
Princ Hrvoje je uzdahnuo. “Dakle, ova princeza više voli pse nego ljude, i sigurno ne bi voljela mene.”
Treća princeza je došla sva u crnom. Nos joj je bio okrenut do plafona, koliko je bila ohola.
“A što ti najviše voliš, princezo?
“Vas, prinče, i cijelo vaše kraljevstvo”, odgovorila je iskreno.
“To je lijepo. A što misliš što našim ljudima najviše treba?” upita potom princ.
“Strogost. Plaćanje poreza. I da služe svojoj kraljici, koje će se bojati, ili će ih ona kazniti kletvom.”
Princ je samo odmahnuo glavom. To je uvrijedilo princezu.
“Znači odbijaš me? To će te skupo koštati. Osvetit ću ti se”- ljutito je rekla princeza i otišla s bala.
Posljednja princeza izgledala je sasvim drugačije od onih prije nje. Djelovala je skromno, mudro i prijateljski raspoloženo. No princ ju je svejedno htio iskušati.
“Koja ti je najdraža stvar na svijetu, princezo?”
“Ljubav i razumijevanje, prema ljudima i prirodi”, slatko je rekla.
Princ se nasmiješio i odmahnuo glavom. To je bio znak za kralja da pričvrsti ogrlicu na princezu. Privjesak srce svijetlio je crveno. Ovo je bila prava princeza. Kralj je odmah krenuo s planiranjem vjenčanja.
Princeza je vratila ogrlicu kralju, a prije nego što su kralj i princ počeli planirati vjenčanje, rekla je da će otići prošetati vrtom da se divi biljkama. Međutim, kada se vratila, ponašala se sasvim drugačije. Odjednom je počela inzistirati da svadba bude večeras, a za biljke joj uopće nije bilo stalo. Htjela je vidjeti kartu koliko je veliko kraljevstvo i koliko je zlata kralj spremio u svoju riznicu.
“Oče, nije ona”, rekao je princ
“Tako se i meni čini,” složi se kralj, uzme ogrlicu i pođe za princezom. “Princezo Jasmina, bio bih počašćen da nosiš ovu ogrlicu na današnjem vjenčanju.”
“Ne, hvala vam, kralju, ne pristaje uz moju haljinu”, odbila je princeza.
“Zapravo, to je tradicija u našoj zemlji”, inzistirao je kralj.
“Žao mi je, ali ne. Ne želim to”, rekla je odlučno.
Ali kralj se nije dao pokolebati. Kada princeza to nije očekivala, prišao joj je s leđa i jednostavno joj prinio ogrlicu na vrat.
U tom trenutku privjesak je pobijelio i počeo je gorjeti, a iz njega se dizao dim. Zlo koje je bilo unutar nje otopilo je cijeli privjesak. Dim iz nje pokazao je kakva je. Bila je vještica!
“Oprostite”, stari čarobnjak koji je bio pozvan na vjenčanje odgurnuo je kralja i bacio čaroliju na zlu princezu.
Zla princeza pretvorila se u kamen. I kamen je ostao crn kao noć i težak kao njezina zla djela i namjere. Kralj je naredio da se kamen baci u najdublje jezero u zemlji, koje je tada također pocrnilo.
Ali gdje je bila prava princeza? Princeza Jasmina ležala je u vrtu i spavala. Samo nekoliko kapi vode i ponovno se probudila. Vjenčanje se moglo nastaviti s pravom princezom.
I tako je kraljevstvo dobilo novog mudrog kralja i mudru kraljicu. Stari kralj bio je toliko ponosan što je njegov sin izabrao pravu princezu da je dao oslikati zid svoje prijestolne sobe. Na njoj je dao naslikati cijelu priču o tome što se tamo dogodilo, da bi tko god dođe u njihov dvorac vidio da se zlodjela uvijek otkriju i pravedno kazne.
