Draga dječice, sigurno se sjećate priče o djevojčici koja je voljela kuhati i peći. Zvala se Barbara. No, znatiželjna Barbara bila je tužna jer je u školi dobila lošu ocjenu. Mama ju je pokušala oraspoložiti pripremom večere, ali djevojčica je i dalje bila tužna.
Odjednom je Barbari iz knjižice s receptima ispao papirić s receptima. Na tom papiriću bio je recept za čarobni kolač. Majka je kćeri obećala da će, ako uči i završi zadaću, zajedno ispeći kolač koji je baka izmislila. A danas ćemo saznati kako se priča nastavila.
Kad je mama skuhala večeru, a Barbara završila svoju zadaću, pozvala ju je da zajedno večeraju i pospreme kuhinju. „E, sad možemo ići peći!“ rekla je mama kad je oprala posuđe. Ona i njezina kćerka tada su izvadile pregače, pripremile sve sastojke potrebne za bakin čarobni kolač i krenule s pečenjem. Barbara je tako uživala! Čak se i nasmiješila i više nije bila tako tužna! Mijesila je i oblikovala tijesto, a zatim su zajedno ostavile kolač da se diže.
Za to vrijeme majka je posjela svoju kćerku na stolicu i ispričala joj priču o čarobnom kolaču: „Kad sam bila mala, išla sam na praznike kod bake u Međimurje. Nažalost, nisi je upoznala. Bila je vrlo draga i ljubazna, a srce joj je bilo puno ljubavi. Kad bih bila tužna, baka bi mi uvijek ispekla ovaj kolač. A znaš zašto je bio čaroban? Jer ga je uvijek pekla s ljubavlju, i uvijek sam je s divljenjem gledala. Kad sam malo porasla, rado sam joj pomagala. Bili su to lijepi trenuci s bakom kojih se i danas rado sjećam. Ne samo da su mi popravili raspoloženje, već su mi izmamili osmijeh na lice. Naučila me je da se sve mora raditi s ljubavlju i da treba biti ljubazan prema svima. I svaki put kad bismo zajedno pojele kolačić, prestala bih biti tužna”, ispričala je mama. Mala suza potekla joj je niz obraz kad se sjetila svoje bake.
Barbara se nasmiješila mami i obrisala suzu: “A sad ćemo zajedno kušati!” Zbog tvoje bake! I nećemo biti tužne!”, rekla je Barbara.
Bacile su se na posao. Pečenje je Barbari itekako popravilo raspoloženje. Kad je kolač narastao, oblikovale su tijesto i stavile ga u pećnicu. Kad su završile s pečenjem, mama je stavila mlijeko na stol i razrezala kolač.
“Zubi su ti puni maka!, nasmijala se Barbara. Kad se i ona nasmiješila, vidjelo se da su i njezini zubi puni maka. Mama i Barbara su se smijale jedna drugoj. Izgledale su poput duhova. Baka je uspjela – svojim je čarobnim kolačem izmamila osmijeh na lice unuke i praunuke. A Barbara je znala da će, kad god bude tužna, ispeći baš ovaj kolač.
