Draga dječice, sigurna sam da se sjećate priče o lijepoj djevojci Hani koja je živjela sa svojom bakom u kućici. Hana i njena baka bile su poznate u cijelom kraju po svom pekarskom umijeću. Kako baka više nije imala puno snage, Hana bi svaki dan išla na seosku pijacu prodavati kolače ili kruh. Tamo je jednoga dana naišla na mladića koji je došao da kupi kolač.
Kad mu ga je prodala, dao joj je ne samo novčiće nego i jednu ružu. Bila je prekrasna. Hana nije mogla prestati misliti na mladića. Dok se vraćala kući, selom je prošla najava da će sutradan biti veliki bal u dvorcu na kojem će mladi princ Filip izabrati svoju nevjestu. Hana, međutim, nije imala novaca za novu lijepu haljinu, iako je sanjala o odlasku na bal. Kad je došla kući s tržnice, tužna je otišla ravno do svoje postelje. Njezina je baka, međutim, rekla nešto čarobno gledajući prekrasnu ružu: “… kad bi barem imala čarobne moći i mogla ti dočarati najljepšu haljinu!” I kako je ispalo? Je li lijepa Hana stigla na bal? Je li pronašla pravu ljubav za kojom je toliko čeznula?
Sljedećeg dana Hanu je probudio sladak miris peciva. Budući da je bila nedjelja, nije išla na tržnicu. Ustala je, obukla pregaču, oprala se i pošla za bakom u kuhinju. Bila je tužna. Danas je bal, a ona nema haljinu.
Kada je Hana ušla u kuhinju, nije mogla vjerovati svojim očima. Na stolu nije bila crvena ruža tajanstvenog mladića, već prekrasna svjetlucava plava haljina i cipele.
“Odakle ovo?” upita Hana iznenađeno, sa suzama u očima. Bila je dirnuta. Nije shvaćala što se događa i kojom je čarolijom njezina baka ružu pretvorila u prekrasnu haljinu.
“Nisam ja, to je tvoja crvena ruža! Pretvorila se u prekrasnu haljinu! Uz malo moje staračke sreće. Možeš na bal, Hana!” veselo je rekla baka grleći unučicu. Haljina je bila prekrasna.
Hana je cijeli dan pekla i čistila kućicu. Bal je trebao uskoro početi. Hana se umila, obukla i obula.
“Prelijepa si, Hana!!! Samo budi svoja. Budi dobra i fina kao i uvijek i ne zaboravi nasmijati se!” rekla je baka i stavila joj malo cvijeća u kosu. Hana je zagrlila baku, zahvalila joj se i dok je sunce polako zalazilo, uputila se prema dvorcu.
Dotjerane dame iz cijelog kraja ispunile su ceste kočijama. Samo je Hana išla pješke. I nije joj smetalo. Putem su je pratili njeni veseli prijatelji, vrapci, koji su joj cvrkutali prekrasne pjesme. Kad je ispred sebe ugledala vrata dvorca, postala je nervozna. Što ako princ neće htjeti plesati s njom? Što ako će je ljudi osuđivati? Ona je samo obična pekarica…
Hana je skupila hrabrost i prošla kroz veliku kapiju i ušla u dvoranu. Velika dvorana bila je ukrašena šarenim cvijećem i zlatnim ili dijamantnim lusterima. Dvorana se polako punila i uslijedio je prinčev ples. Glazba je počela svirati i princ je morao plesati sa svakom damom koja je došla. Na kraju bala princ Filip mora izabrati jednu s kojom će otplesati svoj posljednji ples, a ona će mu postati žena. Princ Filip je plesao i plesao sve dok nije došao do lijepe Hane koja je stajala sama u kutu. Bila je lijepa i mnoge su je mlade dame u čudu gledale.
“Hoćemo li zaplesati?” princ joj se obratio. Hana je nervozno kimnula. Taj princ joj je bio odnekud poznat, gdje ga je vidjela?
“Imaš prekrasnu haljinu!” princ joj je dao kompliment kad su počeli plesati.
“To je čarobna haljina, ja nisam princeza ni bogata plemenita dama”, odgovorila je Hana posramljeno.
“Nema veze, novac ne čini čovjeka. Glavno je srce!” slatko je rekao princ Filip i nasmiješio se Hani. Stalno su razgovarali. Noć se polako ali sigurno bližila kraju, a kada Hana nije plesala s princem, divila se prekrasnom dvorištu. Toliko lijepih ruža. Hodala je po mjesečini.
Bal se bližio kraju, a mladi je princ morao izabrati djevojku s kojom će plesati i koja će mu biti nevjesta. “Zaplesat ću svoj posljednji ples s djevojkom u plavoj čarobnoj haljini!” nasmiješi se princ, a kad nigdje nije vidio Hanu, opet ponovi.
“Princ te zove, dođi!” vikao je vrabac koji joj je zajedno s mjesecom pravio društvo u kraljevskom dvorištu. Hana je u svojim lijepim cipelicama dotrčala što je brže mogla u dvoranu gdje se održavao bal. Prišla je princu, koji se s njom rukovao. Sve ostale djevojke su zavidno gledale Hanu.
“Ona je obična pekarica, nema ništa!” vikale su bijesno.
No, princ Filip se nije dao, imao je dobro srce. Uzeo je Hanu u naručje i rekao: “Znam, sreo sam je na tržnici gdje sam joj poklonio prekrasnu ružu. Znao sam da će ona biti ta!” rekao je i počeo plesati s Hanom.
Dakle, otud ga Hana poznaje! To je on…, to je onaj tajanstveni mladić na kojeg ona ne može prestati misliti. Hana i princ Filip plesali su i plesali, iako je bal odavno završio. I plesali su zajedno do kraja života, jer su princ Filip i Hana imali veliku svadbu. Zajedno s bakom i prinčevim ocem živjeli su sretno kao u bajci. Važno je vjerovati, nikad ne znamo kada ćemo naići na čari života.
