Reći ću vam nešto: čak i božićna drvca imaju vrtić. Iskreno, zaista. Samo ne dječju sobu kakvu imaju vaša dječica, gdje su vrata, igračke i učitelji. Božićna drvca imaju rasadnik u prekrasnoj, zelenoj šumi. Pod plavim nebom. Sa suncem. S oblacima. S kišom. I snježnim pahuljama. Stvarno!
Tamo svako božićno drvce prvo spava u zemlji kao sjeme. Smješteno poput pamučne loptice. Pa, još uvijek puže uokolo kao beba u smeđem pokrivaču. On tamo mirno drijema i onda se pita… Gdje je? Odjednom mu se učini da vidi korijenje i krošnju crnogorice kako rastu. I doista sjeme više nije sjeme, nego mala smreka. Ili mala jelka. Ili maleni bor. I pruža svoje malene ručice koliko god može dohvatiti u nebo. Kao da dotiče bijele čuperke što nebom teku.
Pa on odraste i odjednom više nije crnogorična beba. I biva premješten u veliku šumsku školu. Baš kao što ćeš i ti kad odrasteš.
Tamo se samo dobro zabavlja. Prijatelji crnogorice vole se njihati na vjetru. Kiša ih tušira, a sunce suši. Snježne pahulje sjede na grančicama i hlade sitne crnogorične prste.
I tako se zajedno igraju godinama dok ne izrastu u visoka, zdrava božićna drvca.
I prije nego trepnete, jedno od njih je u vašoj dnevnoj sobi gdje ga ukrašavate božićnim ukrasima i drugim slatkim poslasticama. Nježne melodije božićnih pjesama odzvanjaju u vašim ušima. Sreća, mir i tišina vlada cijelom kućom.
Ali kao što se vi veselite, tako se veseli i božićno drvce. A tko se ne bi obradovao pogledu na sreću u očima djece dok ispod grana božićnog drvca skupljaju sve one divne igračke koje su toliko željeli cijele godine?
