Školjka i njen biser

U dubokom oceanu, na samom dnu, rasli su prekrasni koralji. Neke su bile veće, neke manje. Bile su crvene, žute, zelene i narančaste. Na različite su se načine mreškale u vodi. ovisno o tome kuda je struja išla. Ti su koralji bili dom nekim malim ribama. Ali i mnogim školjkama. U njima su se skrivale od raznih ribara i ronilaca. Tu su se sakrile jer su skrivale nešto dragocjeno. Svaka je školjka imala prekrasan biser u sebi. Bijel kao snijeg.

Između crvenog i plavog koralja bila je jedna dragocjena školjka. Živjela je ondje sretno, štiteći biser koji je imala. Školjka je bila zatvorena, a biser skriven. Ako bi ga netko htio uzeti, morao bi otvoriti školjku. Ali školjka to nije dopustila. Kad bi netko pokušao na silu, zatvorila bi se tako čvrsto da je nitko nije mogao pomaknuti.

Jednoga dana školjka je počivala među svojim koraljima kada je u tom trenutku voda oko nje potpuno nabujala i oko nje su se pojavili mjehurići. Školjka je znala što to znači. Približavao se ronilac koji je želio njezin biser. I bila je u pravu. Trenutak kasnije pojavila se velika osoba, plivajući oko nje, promatrajući je. Bio je to ronilac koji se pitao kako otvoriti školjku. Uzeo ju je u ruku i pokušao ju je pritisnuti. Nije išlo. Zatim je nožem pokušao prerezati školjku na pola. Nije ni to uspjelo. Školjka je ostala zatvorena što je čvršće mogla biti.

“Ako me pokušaš otvoriti na silu, ja ću razviti još veću snagu da ostanem zatvorena. I neću se otvoriti”, pomislila je školjka. Nakon nekoliko minuta ronilac je odustao. Otplivao je, a školjka je osjetila olakšanje što je pobijedila.

Ali jednog jutra pokraj školjke se pojavio još jedan ronilac. Ponašao se drugačije. Polako je plivao oko koralja, diveći se kako lijepo izgleda. Kad je vidio zatvorenu školjku, nježno ju je podigao. Drugačije ju je okrenuo, ispitujući njezin lijepi oblik i boju. Bio je tako pažljiv i ljubazan prema njoj da je školjku potpuno iznenadio. Nakon nekog vremena vratio ju je među koralje.

“Molim? Ne želi me prepoloviti ili slomiti?”, čudila se sama sebi. Školjka se otvorila sama od sebe kao nagrada. Pokazala mu je svoj biser i dopustila mu da ga uzme. Ronilac je bio sretan kad je vidio što mu je školjka dala i zadovoljan je otplivao. Školjka je znala da će s vremenom biser ponovno nastati. No rado je ovom roniocu dala svoj dragulj. Nije bio grub prema njoj i ponašao se lijepo. Zato je i ona bila dobra prema njemu. Znala je da je to prava stvar. Uopće joj nije bilo žao što sada nema biser. Ovaj ronilac je to zaslužio. Bio je svjestan da ako on bude ljubazan prema prirodi, ona će mu uzvratiti istom mjerom.