Ima jedno lijepo selo u kojem vozi školski autobus. Šaren je i vozi ga veseli vozač. Dok vozi, izgleda kao da se cijeli trese. To je zato što nosi svu djecu iz cijelog sela. Samo brbljaju i smiju se i ne sjede mirno, ali vozaču to ne smeta.
Vozi ih u školu i iz škole. Staje na svakoj autobusnoj stanici. Kad odvozi djecu iz škole, na nekim stanicama djecu čekaju roditelji, na drugima bake ili djedovi, a ponegdje starija braća i sestre. Samo na jednoj stanici uvijek čeka pas. Zove se Ben. Vjerni je prijatelj malog školarca Mateja. Ben je krznen i velik. On je pas zaštitnik i odličan pomagač.
Svaki put kad dođe autobus, on maše repom i laje u znak pozdrava. Jedva čeka da pozdravi svog Mateja. Kad školarac siđe, Ben se ne može suzdržati i počne skakati oko njega, liže mu lice i izgleda kao da se smiješi. Zatim vjerno hoda uz njega cijelim putem kući. Usput Matej uvijek priča što je doživio u školi, a Ben ga pozorno sluša, kao da ga razumije.
Jednom, dok je Ben čekao na autobusnoj stanici, dogodilo se nešto neobično. Matej je izašao iz autobusa, nije se nasmiješio, glava mu je bila spuštena i nije ništa rekao. Ben je pokušao oraspoložiti Mateja, ali je Matej i dalje bio jako tužan. To je trajalo još nekoliko dana. Kad Ben nije ništa čuo od Mateja, a vidio je kako se muči, odlučio je sam otkriti što se događa.
Ujutro, kad je Matej krenuo u školu, Ben je promatrao školski autobus kojim su se djeca vozila. Trčao je skroz iza njega da ga Matej ne vidi. U školi se došuljao iza grma i iz daljine gledao kako njegov prijatelj silazi i ide u školu. Lutao je pločnikom. Spuštene glave je hodao što je sporije mogao. Nije htio ići u školu. Ali zašto? U tom trenutku s leđa su mu prišla tri krupna momka. Jedan je gurkao Mateja, drugi se vragolasto smijao, a treći mu uzimao školsku torbu.
Matej je stajao pred njima i na licu mu se vidjelo da se boji. Ben je znao da mu to nisu prijatelji, a kako je želio pomoći svom malom prijatelju, potrčao je za njima. Stao je iza Mateja, pokazao zube i počeo opasno režati. Sva tri dječaka su se ukočila i nisu se pomaknula od straha. “Što je to? Tko je? Je li on tvoj?” upitali su jedan preko drugoga, polako uzmičući. Matej se prvo iznenadio kad je tamo vidio Bena, ali kada je vidio kako ga njegov vjerni pseći prijatelj brani, bio je presretan. “Da, on je moj. On je najbolji pas na svijetu. I ako me ne pustite na miru, rastrgat će vam hlače”, ponosno je sa smiješkom odgovorio Matej. Sva tri dječaka su pobjegla i više se nisu usudila ništa učiniti Mateju.
Od tada Ben ponovno svaki dan vjerno čeka svog školarca na autobusnoj stanici. Srdačno ga pozdravlja, a Matej se smiješi i nije tužan. Zna da nije sam u svojim nevoljama. Ima zaštitnika i psećeg prijatelja.
