Ima jedna lijepa livada. Tu raste cvijeće različitih boja i mirisa. Trava je najzelenija na svijetu. Svaki list i svaka biljka koja tamo raste izgleda kao iz bajke.
Svaki dan na ovu livadu dolazi stado ovaca sa svojim pastirom. Uživaju u dobroj travi, odmaraju se i sunčaju. U stadu ima točno sto ovaca. Pastir koji ide s njima uvijek ih broji. Prije nego izađu i prije nego što se vrate kući. On ih sve zna. Svi misle da su iste, ali pastir zna koja je koja. Voli ih i brine se o njima koliko god može.
Jednoga dana kad se vraćao s livade sa svojim ovcama, počeo ih je brojati ispred staje i došao do broja 99. Jedne ovce nije bilo. Sve ih je pažljivo obilazio, gledao i pitao se koje nema. “Naravno. Najmanja i najznatiželjnija. Mala crna s bijelim nogama”, rekao je sam sebi.
Pogledao je u nebo i činilo se da će uskoro pasti mrak. Morao je požuriti. Morao ju je pronaći prije nego što padne mrak. Zatvorio je sve ostale ovce kako bi bile sigurne i krenuo na put. Stalno je gledao oko sebe, ali nigdje nije mogao pronaći ovcu. Nije mogao ni čuti kako ga zove. Počeo se brinuti za nju, ali je bio preumoran, pa je sjeo ispod kamena, spustio glavu na ruke i razmišljao gdje bi drugdje mogao pogledati. Kad odjednom začu: “Bleee, blee, blee!” Obišao je stijenu, a s druge strane stajala je njegova zalutala ovca. Jadna se zaplela u grmlje i nije mogla izaći. Bila je toliko umorna, gladna i iscrpljena da nije imala snage ni hodati. Pastir ju je oslobodio iz grma, pažljivo je stavio na svoja leđa i nosio cijelim putem kući.
Kad su ih ovce ugledale, sve su bile jako sretne što je pastir pronašao izgubljenu ovcu. Kad ju je stavio u staju, bio je toliko umoran da je legao kraj nje i zaspao. Spavao je među svojim ovcama do jutra. Kad se probudio, bio je zapanjen. Oko sebe je imao lijepo pahuljasto sijeno da može dobro spavati, a bio je prekriven vunom od ovaca koju je posljednji put ostrigao.
Sjeo je. Pogledao je svoje ovce i upitao: “Jeste li to vi učinile? Jeste li se sinoć tako dobro brinule za mene?” “Blee, blee”, sve su ovce odgovorile slažući se. Cijenile su kako pastir s ljubavlju brine o njima. I on je to već znao.
I dan-danas ih vodi na najsočniju livadu koja postoji. Jer zna da kako on brine o njima, tako će i one brinuti o njemu.
