Bio jednom jedan siromašan momak kojega uzeše u vojsku kad je počeo rat. Rat je završio i njega poslaše kući, jednako siromašnog kao što je bio.
Kako nije imao konja, išao je kući pješice, a put je vodio uz potok. Tako idući primijeti on ribu koja se nasukala na pješčanom žalu. Koprcala se i koprcala, no nikako se nije mogla vratiti u vodu. Vojnik dohvati neki štap i gurne je u potok. A riba mu reče:
– Dobro ideš, dobro ćeš stići.
– Hvala ti na lijepim riječima – reče vojnik. – Ali ne vjerujem da mi možeš pomoći.
I produži dalje.
Išao je, išao, a put ga je sad vodio kroz polja i livade. Tako idući, naiđe na pticu koja je ležala u travi i uzalud pokušavala poletjeti. Bila se zaletjela u neku živicu i jedva se oslobodila. Sad je bila iscrpljena i žedna, sav joj je kljun bio krvav. Vojnik je podigne sa zemlje i ponese do obližnje gostionice.
U gostionici zatraži malo ulja, da namaže ptici kljun. I malo vode za pticu. Kad ju je namazao i napojio, nježno spusti pticu na tlo, a ona mu reče:
– Dobro ideš, dobro ćeš stići.
– Hvala ti na lijepim riječima – reče vojnik. – Ali ne vjerujem da mi možeš pomoći.
I produži dalje.
Nakon nekog vremena stigao je do šumarka i primijetio grm ružmarina sav obrastao koprivama. Vojnik ga iskopa i ponese do obližnjega grada. I tamo ga posadi u neki vrt, na ugodno mjesto, pokraj breskvinog stabla.
A grm ružmarina reče:
– Dobro ideš, dobro ćeš stići.
– Hvala ti na lijepim riječima – reče vojnik još jednom. – Ali ne vjerujem da mi možeš pomoći.
I htjede krenuti dalje.
No baš u tom gradu gdje je zasadio grm ružmarina živjela je kraljica čarobnica. Znala se zabavljati zadajući nerješive zagonetke ili tražeći od podanika da se pokažu pametnijima od nje – što nikome još nije uspjelo. Sada je pak objavila da će dati svoje kraljevstvo onome tko se uspije sakriti tako da ga ona ne može naći. Svatko tko zaželi smije triput pokušati, ali ako ne uspije, izgubit će glavu. Tako je rekla kraljica i čudila se što nitko u gradu nije htio ni pokušati.
A onda se pojavio vojnik. Zastao pokraj bunara na nekom trgu da se napije vode i čuo kako ljudi razgovaraju o kraljičinom proglasu.
– Ja ću se javiti – rekao je vojnik. – Svašta sam već preživio, a skrivanje barem nije naporan posao.
I on se javi kraljici.
U dvoru su ga lijepo dočekali, dobio je toplu sobu i ukusnu večeru.
– Sad se sakrij! – rekla je sutradan kraljica. – Imaš tri pokušaja.
Vojnik najprije ode do obližnjeg jezera. Tu pomisli na onu ribu kojoj je spasio život, a riba odmah izviri iz vode.
– Sakrij me, ribo, molim te – rekao je.
– Skoči u vodu, sakrit ću te među ribama! – odvrati riba.
Vojnik skoči, a riba ga povede u dubinu i sakrije među ribama.
– Tu te nitko neće naći – rekla je.
No kraljica je imala čarobnu staklenu kuglu u kojoj je mogla vidjeti cijeli svijet. I ono što je na zemlji, i ono što je u zraku, i ono što je pod vodom. Pogledala je u kuglu i brzo našla vojnika.
– U vodi si, među ribama! – uzvikne. – Našla sam te, izlazi! Imaš još dva pokušaja.
Sljedećega dana vojnik je stajao na prozoru sobe koju su mu dodijelili i promatrao nebo.
»Sad idem ptici«, odlučio je, »možda će me ona bolje sakriti.«
Pa zvizne i pozove pticu.
– Sakrij me, ptico, molim te – reče kad mu je ptica sletjela na prozor.
– Pokušat ću – reče ptica, podigne ga uvis i odnese među ptice koje su letjele nebom.
– Tu te nitko neće naći – rekla je.
Ali kraljica je opet pogledala u čarobnu kuglu i našla vojnika.
– U zraku si, među pticama! – rekla je – Našla sam te, silazi na zemlju! Imaš još jedan pokušaj.
Sljedećega dana, misleći gdje bi se još mogao sakriti, vojnik se sjeti ružmarina.
– I ružmarin mi je rekao da dobro idem i da ću dobro stići, možda mi on može pomoći.
I uputi se u onaj vrt s breskvom.
Prišao je ružmarinu, a ružmarin mu reče:
– Otrgni jednu moju grančicu i ponesi je kraljici. Ona će biti u vrtu. A ti, kad tamo stigneš, pretvorit ćeš se u tu grančicu i zaplesti se kraljici u pletenicu. Sigurno te neće naći.
Vojnik tako učini.
I doista: kraljica je tražila i tražila, i u čarobnu kuglu je gledala. Gledala je daleko i tražila još dalje, tražila u zraku i tražila u vodi, ali je zaboravila pogledati u svoju kosu.
Kad je prošlo zadano vrijeme, iz kose joj ispadne grančica ružmarina, pretvori se u vojnika.
Ali on sad više nije bio vojnik, nego kralj.
